Kolme počista
Lapšin literaturan izdatel'stva

Val'teran Disnejan teksta i risunkat
Kiändi P. Smirnov

Doškol'nikoilla i pienemmillä lapšilla varoin

Anglijskoi šuarna kolmeh poččizih näh, kumbazet stroittih iččiellä kodizie
i spasaiččiečettih harmuašta hukašta.

2000 ekz. 
Poligrafkniga, Moskva, 1938

э->é  ы->y   я->ja  й->j  ю->ju  ÿ->y
---------------------------------------------------------------------
Kolme počista

Élettih iéllä -- éliässeh ilmalla kolme počistja. Kolme velleštä. Kajkin 
yhen muozet kažvuon, kruvglojzet, rozovojzet, yhen muozinke nagrattavinke 
händäzinke.

Daže tojne tojzen nimet hejlä pohodittyh. Poččizié kučuttih: Nif-Nif,
Nuf-Nuf i Naf-Naf. Élettih hyö mečäššä, lämbiéčettih päjväzeššä,
keriäl'dih tammen oriéhojda.  Näin projdi kežä.

No ka tuli šygyžy.

Päjväne jo éj ših rukah vägövälvdi pajstan, harmuat hatakot
éjsteliečettih kelljitynnyön mečän piällä, vijkon éj kujvettu lätäköt.


Ajga mejlä duvmajja talveh näh, -- šano kujn-ollov jalgevdun ajvojn
huomnekšella, Naf-Naf omilla vellilöjllä. - Miä ynnäh šäräjan vilušta.
Myö vojčemma prostudiéčié. Davajgua stroimma iččiéllä kolmešta
komnatašta koin i rubiémma élämäh yheššäjo, yhen lämbimän katokšen
alla.

No hänen vellilöjllä éj tahottan tartuo ruadoh. Ajiä parembi on
jal'gimäzinä päivinä guljaija i koččié logua myöt', čem kajvua muada i
kandua kivié.

- Talveh šuat viélä on édäh. Myö viélä guljajčellamma, - šano Nif-Nif i 
kiännäl'di kukurilluo.  

- Konža rubiév pidämäh, mié iče stroin iččiéllä koin, šano Nuf-Nuf i
vönyttiäči lätäkköh.  

- I mie nijnže, - lizäj Nif-Nif.  

Nu, kujn mahatta. Mié rubién yksinäh stroimah kodié, - šano šillojn
Naf-Naf. 

- Mié Én rubié tejdä vuottamah.  

- Päjvä päjväl'dä liéni vilumbi i vilumbi. No Nif-Nif i Nuf-Nuf éj
kijrähetty. Hejlä i duvmajja éj tahottah ruadoh näh. Hyö veššeläl'di 
kizattih omih poččilojn kizojh, vieretteliéčettih i kupajdyh lätäköššä, 
röhkähellen omié veššelié viržyzié.

- Tänäpiänä myö viélä guljajčellamma, - pajstyh hyo, - a huomena 
huomnekšešta ottuačemma ruavošta. No i tojspiänä hyö pajstyh šidäže.

I vajn šillojn, konža šuvri lätäkkö dorogan luona   huomnekšilla 
kattuačomah hojkkazella jiäkettuzella, lajsat vellekšet jäl'gimittiäh 
ottuačettyh ruavošta. 

Nif-Nif rešši, što prostojmbi i valiamme kaikkié luaildua kodi ollešta. 
Ni kenenke éj soviétajččiéčen, hiän nijn i luadi. Ildah päjn hänen pertine 
jo oli valmis'.

Nif-Nif pani katokšella jal'gimäzen olluon i ylen dovol'noj omalla
ruavolla, veššeläl'di rubej lavlamah:

  Puolen ilmua projit vet,
  projit vet, projit vet,
  parembua kodié lövvä ét
  lövvä ét, lövvä ét!

Lavluan tädä virryttä, hiän yleni Nuf-Nufan luoh.

Nuf-Nuf éj édähänä tože stroi iččiéllä koistja. Hiän starajčči
väliämme loppié tämänke igävänke i tuškanke aziénke.  Énžistä, hiän
nijnže kujn i velleh, tahto stroié iččiéllä kodié ollešta, no šidä
rešši, što tämän muozešša koissa talvella liév ylen vilu. Kodi liév
pročnojmbi, kun stroié händä okšista i hojkkazista viččazista.

Nijn hiän i luadi.

Hiän pisti muah šejbähät, puno hiät viččazilla, katokšella kando
lehtä, i ildah päjn kodi oli valmis'.

Nuf-Nuf gordiéčién projdi häneštä  ymbäri moni kerdua i  lavlamah:

  Mnvla hyvä kodn on,
  uvžn on, luja on, M
  ukonjuryö varaja én,
  Varaja én, varaja én!

Éj kerrin hiän loppié virryttä, kuin tuh'jon taguada hypähti Nif-Nif-

- Nu, ka i šivn kodi valmis'!- šano hiän vellellä. - Mié šanojn
Naf-Nafalla, što myö i yhet spruaviéčemma tämänke aziénke! Nyt myö
šivnke olemma jovdavat i vojčemma ruadua kajkkié, midä mejlä juohtuv
miéleh. 

Aššu Naf-Nafan luoh i kačahamma, myttyön hiän iččiéllä stroi koin! -
vaštaj velleh.  

I hyö, ylen dovol'nojt šillä, što hejlä ni mih näh anämbi éj pié 
huolutteliéčié, pejttiäčettih tuh'jolojn tagah. 

Naf-Naf jo moni päjviä oli zajmiéčen omalla strojkalla. Hiän kando
kivié, šotki šavié i nyt, éj kijrähtiän, stroi iččiéllä kodia, kumbazeh 
vojččijs' pejttyö tuvlešta ja vihmašta i pakkazešta. Hiän luadi
kodih jugién tammizen oven zasovanke, štoby hukka revnahizešta
mečäštä éj vojččijs' piäššä hänen luoh.

A hukka, kumbazeh näh Nif-Nif i Nuf-Nuf éj duvmajdu, magaj tällä
aigua mečäššä pedäjan alla i lodavtty unissa hambahilla.


Nif-Nif i Nuf-Nuf vellen zastuanittnh ruavošša.
      
- Midä šié stroit? - yhteh iäneh ravahettyh udiviéčennuot Nif-Nif i
Nuf-Nuf. - Mi tämä, kodi poččizella varojn, éjnin kriéposti? Ét-go šié
kenenke nibujt' vojujja šuorié? 

I molen vellekšet nijn veššelövvyttih, što hiän vingunda i röhkända édäh 
kajuj ahuo myöt'.

Naf-Naf röhkähäl'di hejlä vaštah:

  Mié hajukkahembi olen,
  Kajkkié olen, kajkkié olen,
  Kivilöjstä kodié stroin,
  Kodié stroin, kodié stroin.

  Nimytyš paha zviéri éj,
  Hijtroj éj, struašnoj éj,
  Tädä ovié avua éj, —
  Avua éj, avua éj!

- Tämä hiän, myttyöh zviérih näh? - kyžy Nif-Nif Nuf-Nufalda.

- Tämä šié myttyöh zviérih näh?- kyžy Nuf-Nuf Naf-Nafalda.

- Tämä mié hukkah näh! - vaštaj Naf-Naf i pani vielä yhen kirpičän.

- Hiän varajav hukkua! - šano Nif-Nif.  

- Hiän varajav, što hänen šyvväh!-lizäj Nuf-Nuf.
  
I vellekšet viélä énämmäl'di veššelövvyttih.

- Myttyöt tiälä vojjah olla hukat! - röhkähti Nif-Nif i ottuači omašta 
flejtašta.  

Nimyttynäzié hukkié évle! Hiän on prosto varačču! - šano Nuf-Nuf
nastraivajen omua skrijpkua.

I molen hyö ruvettyh šojttamah i lavlamah:

  Varattava hukka év,
  Harmua év, harmua év. -
  Missä gluvppa hukka on,
  Vanha on, struašnoj on? 

No Naf-Naf daže éj kiändyn.

- Aššu, Nuf-Nuf, - šano šillojn Nif-Nif. - Mejlä täššä év midä ruadua.   
Émmä šuače varaččulojda!

I vellekšet lähtejh guljajmah.

Dorogua myöt' lavlettyh i šojtettyh, a konža mändih meččäh, nin nijn
ruvettyh humizomah,  što noššatettyh hukan, kumbane magaj pedäjan
alla.

- Midä tämän muone humu? - šiändyön rubej vorčimah pattyé i näl'gähine
hukka i läksi hyppiämäh šinne, mistä kuvluttyh kahen piénijn gluvpin 
poččizin vingunda i röhkändä.

Nu myttyöt hukat vojjah täššä olla! - pagizi tällä ajgua Nif-Nif,
kumbane hukkié nägi vajn kartinkojlla.

- Ka myö hänen fatimma nenäštä, rubiév tiédämäh! - mignil'di Nuf-Nuf,
kumbane nijnže nikonža éj nähnyn éläviä hukkua.

- Šorramma da viélä šivomma, da viélä jallalla ka näjn, ka näjn! - jo
rohkiéldy lizäj Nif-Nif i ožutty kujn ruvetah spruaviéčomah hukanke. I
vellekšet tuaš, ruvettyh röhkämäh i lavlamah:

  Varattava hukka év, 
  Harmua év, harmua év. 
  Missä gluvpna hukka on,
  Vanha on, struašnoj on? 

I kerdah  dogadittyh toveštahizen élävän hukan.

Hiän šejzo šuvren pedäjan-tagana i hänellä oli žen muone varattava 
vijdu, žen muozet pattyét šil'mät i žen muone hambahikaš kida, što
Nif-Nifalla i Nuf-Nufalla, šel'gäzié myöt' projdi vilune i hiénozeh 
ruvettyh šäräjämäh hojkkazet hän-däzet. Ravkkazet poččizet éj vojdu 
lijkahtua pölläššynnäštä. 

Hukka varuštuači kočahandah, lodahutty hambahilla, migni ojgiélla
šil'mällä, no poččizet kerraldy maltevvuttyh i vinguon kajkkié meččiä
myöt', luottuačettyh pagoh.

Nikonža viélä éj hejlä tuliačen täh rukah bojko hypätä. Vilmahellen
kannojlla i noštuan pölytuvččié, jogohine hypättih oman koin luoh.

Nif-Nif enžimäne tuli oman olgihizen pertizen luoh i vajn kergij
šalbualdua oven suamoj hukan nenällä iéššä.

- Sejčas že avua ovi! urizeldy hukka. -A éjnin mié hänen lomajčen!

- Én - röhkähäl'di Nif-Nif, - mié én avua!

Oven taguana kuvlu kavhién zviérin hengitändä.

- Sejčas že avua ovi! - urizeldy tuaš hukka. - A éjnin mié nijn puhullan, 
što kajkki šivn kodi lendäv rannakših!

No Nif-Nif nimidä jo éj vojnuh otviéttié pölläššynnäštä. Šilloin
hukka rubej puhumah:

  - "f-f-f! u-u-u!"

Katokšešta lennettih olluot, koin šejnät šärähettih.
 
Hukka- viélä kerran jugiél'di, hengähti i puhuldy tojzen kerran 
"F-f-f! U-u-u!"

Konža hukka puhuldy kolmannen kerran, kodi lendi kajkkih randojh, kujn
bujtto häneh kočahty uragana.

Hukka lodahutty hambahilla pikkarazen poččizen suamojn pjatakkahizen 
iéššä. No Nif-Nif kiännyl'di, kočahty i minuvtan jäl'geh oli Nuf-Nufan 
ovilojn luona.
  
Vajn kerrittih vellekšet lukkuočié, kujn kuvluššettyh hukan iänen:

- Nu, nyt mié šyön tiät molemmat!

Nif-Nif i Nuf-Nuf pölläštyön kačahettyh tojne tojzeh. No hukka
äjjäl'di vajbu i rešši lähtié hijtruindah.

- Mié duvmajčijn tojzeh rukah! - kuvlovaldy šano hiän, nijn, štoby
hänen kuvluššettajs' vellekšet. - Mié an rubié šyömäh näjdä pahaččazié 
poččizié! Mié lučči kodih lähen!

Šié kuvlijt? - kyžy Nif-Nif vellel'dä. - Hiän šano, što éj rubié mejdä
šyömäh!

Tämä ylen hyvä, što hukka ujdi kodih! - šano Nuf-Nuf i kerdah hyl'gäj
šärizennän.

I vellekšet veššelövvyttih i ruvettyh lavlamah, kujn ni midä éj
ollun:

  Varattava hukka év,  
  Harmua év, harmua év.
  Missä gluvppa hukka on,
  Vanha on, struašnoj on?

A hukka éj i duvmajnun ni kunne ujdié. Hiän prosto éjsty randazeh i
piétty. Hänellä ylen nagratty: kujn lofko hiän muanitty kakši gluvppua
pikkarastja počistja!

Hiän vuotty, konža poččizet ynnäh hillettih. Otty lambahan nahkan,
šuvren vakkazen i hilljakkazeh mäni koin luoh. Oven luona hiän
istuoči vakkazeh, kattuači nahkalla i hilljakkazeh stučildy.

Nif-Nif i Nuf-Nuf äjjäl'di pölläššyttih, konža kuvluššettyh judyzennan.

- Ken šiélä? - kyžysttih hyö, i hejläh tuaš ruvettyh šärizömäh händäzet.

- Tämä m-i-é-é-é, ravkkane pikkarane lambahane! - viénozella iänellä
vingahty hukka. - Laškekkua milma yökši, mié kavotyjn oman kar'jan i
äjjal'di vajvujn!

- laškié? - kyžy velleldä hyvä-šiämine Nif-Nif.

- Lambahane vojt laškié - soglasiéči, Nuf-Nuf: hiän nijnže oli 
hyvä-tabane poččine.

No konža avuallettnh oven, kerdah dogadittyh éj lambahazen, a
hambahikkahan hukan. Vellekšet hlopnittyh oven i kajkešta viäštä
liččuačettyh häneh, štoby hukka éj vojččijs' popadié hejn luoh.

Hukka ylen šiändy, što hänellä éj šuanun muanittua poččizié. Hiän 
loj iččiéštä lambahan nahkan, pihni vakkazen i rubej urizomah.

- Nu, vuottakkua Že! kujn mié puhullan, nin täštä koista ni midä éj i
jiä!

I hiän rubej puhumah. Kodi vähäzel'di viäristy. Hukka puhuldy tojzen 
kerran, šidä kolmannen kerran.

Katokšešta lennettih lehet, šejnät šärähettih, no kodi viélä znaj
šejzo.

I vajn šillojn, konža hukka puhuldy vijennen kerran, kodi rubej
häjlymäh i levij. Vajn yksi ovi viélä kodvazen šejzo koin palojlla
keššeššä.

Kavhiéšta luottuačettyh poččizet hyppiämäh. Pölläššynnäštä hejlä
jallat katettyh, jogo šuvaš šärizi, kirčanenät kujvettyh. Vellekšet
hypättih Naf-Nafan koin luoh.

Hukka tavotteli hejdä šuvrilla kočahukšilla. Yhen kerran hiän čyt
éj fattin Nif-Nifua tagazešta šorkašta, no hiän lofko pyörähti i
lizäj hoduo.

Hukka nijnže lizäj hoduo. Hiän tojvo, što täh kerdah poččizet 
häneštä éj ujita.

No hänellä tuaš éj vijdin ožalleh.

Poččizet väliän hyppiällettih šuvrešta juablokka-puvšta šijričči,
daže éj zadiénittu händä. A hukka éj kerrin kiändyö i buvvahty 
juablokka puvh, kumbazešta pirahettyh hänen piällä juablokat. Yksi
kova juablokka ožaj händä šil'mijn keškeh.  Šuvri bul'ku kočahty
hänen očalla.

A Nif-Nif i Nuf Nuf, ni élävät, ni kuoliét, tuldyh tällä ajgua 
Naf-Nafan koin luoh.

Velleh laški hiät kodih. Ravkkazet poččizet ših rukah oldyh pölläštynnyöt, 
što nimidä éj vojdu šanuo i iänetta luottuačettyh kravatin alla. Naf-Naf 
kerdah kekši, što hejlä jällesti hyppäj hukka. No hänellä évlun midä 
varata omašša kivizeššä koissa. Hiän väliän šalbaj oven zasovalla, 
istuoči pianinan tagah i rubej lavlamah:
  Nimytyš paha zviéri éj,
  Hijtroj éj, struašnoj éj,
  Tädä ovié avua éj,
  Avua éj, avua éj!

No täššä judahutettyh oveh.

- Ken stuččiv? - kyžy Naf-Naf.

- Tämä mié šotkijn myöjä, - šano jarié iäni. - Éttä-go taho kačahtua
mivn tavarua?

Naf-Naf avualdy oven i dogadi töbykkähän käbälän. Hiän väliän riftaj 
šotkan i äjjal'di ožaj hänellä töbykäštä hukan käbäliä vaš. Urissen
kivušta, hukka šihahty:

- Ah, näjn! Nu, nyt mié šyön kajkki kolme.

No Naf-Naf tiédi, što hukka nimidä éj voj luadié. Éj duarojn hiän
näjn vijkon i lujah stroi iččiéllä  kodié. 

Šillojn hukka keräj énämbäzen vozduhua i puhuldy kajkešta viäštä.

No min hiän ni puhu, ni yksi, äš suamoj pikkarane kirpiččäne éj 
lijkahtan šijalda.

Hukka sinisty natuvgašta.

Kodi šejzo, kujn kriaposti. Šillojn hukka rubej trässimäh ovié.  No -
ovi nijnže éj anduačen. Näl'gähine i šiändyn hukka projdi ymbäri 
koista. No hiän éj lövdän ni yhtä lovkkuo šejnissä, kumbazešta läbi
ojs' vojnun piäššä. Hänellä nimidä éj jiänyn ruadua, kujn keriäčié
omalleh.

No täššä hiän nošty piän i kerdah zamiétti katokšella šuvren, 
levién truban. 

"Ka tämän truban kavtty mié i piäžen kodih!" — ihaštu hukka.  

Hiän hilljakkazeh kabadi katokšella i kuvndeleldy. Koissa oli hillja.

"Mié vsjo-taki zakussillan verekšellä poččilihalla! - jo duvmajčeldy
hiän i liznil'diäčen, rubej tungiéčomah trubah.  

No kujn vajn hiän rubej šolahtamah trubua myöt', poččizet kuvluššettyh 
šohizennan. A konža kattylan kriškalla rubej pirajamah nogi, Naf-Naf 
kerdah kekši kujn on aziat.

Hiän väliän luottuači kiéhujan veenke kattylan luoh i riftaj häneštä
kriškan.

Mušta kujn trubočista, hukka bul'škahty kohaldy kipjatkah.
Ni konža viélä hänellä éj ollun täh rukah kibu! Šil'mät hänellä  
novštyh očalla, kajkki villa novzi pistyölleh.

— Kavhiénke ulvonnanke hiän kočahty jarelläh katokšella, viéri händä
myöt' mualla, nellä kerdua lendi kukumulljuo, ajaldy omalla hännällä
lukutuošta ovešta šijričči i läksi hyppiämäh.

A kolme vellié, kolme pikkarastja počistja, kačottyh hänellä jallesti
ikkunašta i ihašteliéčettyh, što hyö näjn lofko opaššallettyh pattyén 
hukan. 

A šidä hyö ruvettnh lavlamh veššelästä virryttä:  
 
  Puolen ilmua projit hot',
  Projit hot', projit hot'.
  Parembua kodié lövvä ét,
  Lövvä ét, lövvä ét!

  Nimytyš paha zviéri éj
  Hijtroj éj, struašnoj éj,
  Tädä ovié avua éj!
  Avua éj, avua éj!

  Nikonža hukka tule éj,
  Tule éj, tule éj,
  Tule mečäštä hiän éj! 
  Mejn luoh éj, mejn luoh éj!

Täštä šuat vellekšet ruvettyh élämäh yheššä.  

Ka i kajki midä myö tijjammä kolmeh pikkarazih poččizih näh -
Nif-Nifah, Nuf-Nufah i Naf-Nafah näh.