M.A. Smirnova

LUVENDA KNIJGA

tojne čuasti

Načalnojn školan tojzella klassalla



utverdi karel'skojn ASSR narkomprosa

Karel'skoj Gosudarstvennoj Izdatel'stva

Petrozavodska – 1938


Koodavus:
а=a  б=b  в=v  г=g  д=d  е=e  ё=jo  ж=ž  з=z  и=i  й=j  к=k  л=l  
м=m  н=n  о=o  п=p  р=r  с=s  т=t  у=u   ф=f  х=h  ц=ts ч=č  ш=š  
щ=šč ъ='' ы=ì  ь='  э=è  ю=ju я=ja ä=ä   ö=ö  ÿ=y 

Oglavlenija

Kezällä
Rohkiè.
Kezällä
Jury.
Arvotukset.
Vihman jal'geh.
Siènessä.
Gadjuka.
Gostissa Sergon luona.
Ovošilojn keriändä.
Arvotus.
Sygyzy.
Kuaša pada.
Čyöttö.
Rubi löttö.
Mičurin.
Piäksyöt.
Vardeiččija.
Kuččumattomat gostjat.
Ruado zavodassa ènnen.
Miän fuabrikat i zavodat.
Koit.
Èlektrostantsija.
Suvrella strojkalla.
Èlektričestva.
Èndizenä ajgana.
Oktjabrja jatkuv.
Vardejmassa.
Kujn rahvas liikutah.
Metro.
V. I. Leninan škola èlännästä.
Kujn Lenin pejttelièči sìščikojsta.
Prostièčenda voždjan ke
Iosif Vissarionovič Stalin.
Kaksi sokolua.
Mivn kajkkiè ozakkahembi päjvä.
Leninan ordena.
Komandiran podviga.
Miän mua.
Korabljat matkatah Moskovah.
Slučaj rajalla.
Terveh rodina!
Adrasta samoljottah suaten.
Arvotus.
Mivn opastunda.
Suksilojlla.
Signuala.
Perämiès.
Dijkoj pikkine i šakala.
Säl'gyne.
Armastelu.
Harmo.
Lapsilla varojn.
Oj, mittune strašnoj.
Leva i rebo.
Tora.
Puskičča lehmä.
Arvotukset
Rohkiè janis.
Luvkka rokka.
Janis i rebo.
Hukka i sejččemen vuonasta.
Pièni počtal'jona.
Talviè vastatessa.
Pagina sanojtta.
Kaksi Tovariščua i kondiè.
Hijtroj sorza.
Kojra sanitara.
Pedrane.
Läzija slona.
Rasskuaza obez'janojh näh.
Orla – berkutta.
Akula.
Kummalline kanan pojgane.
Arvotukset.
Èlektričeskoj kana.
Yhten uzbečkan istorija.
Van'ka Žukov.
Krasnoznamjonka.
Kujn Marija Demčenko andoj i pidi oman komsomol'skojn sanan.
Päjväne gostissa.
Kujn lièni löttö.
Tyttöne i kondièn pojgane.
Vehnä juvän suarna.
Keviällä.
Yhtehizen imuščestvan puolesta.
Sorzat i lapset.
Ruskiè znamja.
Iäni kajuov.
Pikkarane Hoze.
Ruskiè tähti.
Kiš.
Slovari.


Kezällä.

Huomnes. No päjväne pajstav jo ägièl'di.
Mečässä äjja on lasta.
Linduzet lavletah. Tuh'jolojn lähellä
Kukkazet muhistah vastah.

Korgièlda armastav vesselä päjväne
Nijttyö, i pelduo, i meččiä.
Hyvä i vesselä on kezä päjvänä
Mar'jasta mečässä èččiè.

Rohkiè.

Serjoža da Saša lähtièttih meččäh. Matkalla Serjoža sanoj:
– Saša, siè varajat hukkiè?
A Saša kijttelièčöv: – Midä nijdä on varata. Ozuan sejbähällä piäh i tapan.
Tulždìh meččäh. Mečässä oli pimiè puvlojsta, päjvästa èj nagynyt. Jallojn alla oksazet račketah, lehtet puvlojssa humistah. Saša kačahtelov ymbäri, Serjožua käzistä pidäv. Sereža sanov hänellä:
– Varajat?
A Sašalla oli hujgiè sanuo, rohkièksi mänöv:
– Midä mivlla on varata? Èn miè ole pièni lapsi.
Serjoža kujn ravahtav:
– Hukka!
Saša nijn i hyčistyj pöllästyksissä:
– Maa-ma!
A Serjoža rubej nagramah händä:
– Oh siè, Saša, rohkiè!

Kezällä.

Ajgane huomnes. Mečän tagana ozuttuači päjväne. Lavleldìh linduzet. Ruvettìh ruadamah kajkki mečässä èläjat. Keski päjväksi mečässä kajkki hilleni.

Tuu-u-u-u. Tram-m-tam. Tru-ru...

Mi lièni? Ken tämä trevuoži mečän hillehyön? Avrejkolla kuvluj barabanan tärizendä i ozuttuači äjja lasta. Vožuatoj komandujčči:
– Otrjuada, sejzo! Nu, lapset, olemma koissa. Davajgua luadimah palatkojda.

Èj männyt čuasuo, kujn kajkella avgejkolla vallotettìh palatkat. Lapset juostìh meččäh i kerättih oksua. Mečässä kajahteldìh iänet.

– Oj, kujn on äjja pöpökköjdä!
– Èh siè, mit pöpökät nämä ollah! Nämä ollah muvrahazet.
– Aj, aj, mittyne jariè čyöttö!
– Miè lövvin suvren žukan!
– Tijjattä-gö midä, lapset, – sanoj Sanja, – davajgua luaimma kollektsijan. Tämä liènöv miän podarka školalla miän luagerista.
– Moločča siè. Hyvin duvmajčit!

Kièhuj ruado lapsilla. Lövvettih hyö knijgua mečän zvièrilöjh näh, varustettnh kajkki kollektsijan keriändäh varoin.

Kajken kezän lapset keriäl'dih pöpökköjdä. Tijjusjtettìh, kedä èläv kuoren alla, ken luadiv kodiziè lehtyzièn alla, ken pejttelièčöv kandolojn alla. Ni ken ènämbiä muvrahaziè èj sanonut pöpököjksi.

Jury.

Konza miè olin pièni, mivn työnnettih sièneh. Miè tulin meččäh, keräjn sièndä i tahtojn lähtiè kodih.

Kerdah lièni pimiè, rubej vihmumah, jurähti. Miè pöllästyjn i istuočin tammen alla. Räjskäj tulda, da nijn valgièsti,čto miè ummistin sil'mät. Mivn piän piällä mi ollov radžahti i humahti, siida mivda ozai piada vaste. Miè langejn i virujn sih suaten, kuni èj projdinut vihma. Konza miè avajn sil'mät, kajkista puvlojsta tippui vezi, lavlettìh linnut i pajstoj päjväne.

Suvri tammi katkej, i sijdä novzi savu. Ymbäri mivsta oli äjja tammi palua. Mivn vuattièt oldìh märrät i tartuttìh hibièh. Piässä oli kuhmu, kumbane vähäzel'di kivisti. Miè lovvin oman šuapkan, otin siènet i lähtin kodih.

Koissa èj ollut ni kedä. Miè otin stolasta lejbiä i novzin kivgualla.

Konza miè jalgevvujn, nijn näjn kivgualda, čto mivn grivat žuarittìh, pandìh stolalla i jo tahtotah syvvä. Miè kirgajn: – Miksi työ mivtta syöttä?
A hyö vastatah:
– Midä siè maguat? Tule teriämbäh syömäh!

Arvotukset.

Arvotukset.
Pirahti herneh sejččemelläkymmenellä dorogalla, ni ken sidä èj keriä.
Pièni, udalane läbi nuasta projdi, ruskièn suapkazen lövdi.

Vihman jal'geh.

Vihmuj, kujn korvosta kuadoj.
Kajkkièlla ojazet virratah.
Lapsilla nyt liènöv ruaduo –
Ammujn jo pihalla kirrutah.

– Stroitah plotinua suvrda,
Salvatah ojazen virdua,
Èlektrostantsijua stroitah,
A tojzet jo stroitah sildua.

Kanuala yhtevtti jovet.
Kijstazin brigadat ruatah.
Sevottih kizat i tovet –
Mojziè kizojda lapset miän suvatah.

Siènessä.

Anni oli kymmenen vuodine tyttöne. Häi èli linnassa. Joga keziä hän aeli buabon luoh gostih lähizeh kyläh. Anni suvačči kyliä, meččiä, suvačči kerätä kukkiè, kävvä mar'jah.

Meččä oli kylän lähellä. Vihman jal'geh oli kazvanut äjja sièndä.

Kerran lapset kerävvyttih sièneh. Jogahizella oli komsa käzivarrella. Anni suorièči terväzeh i lähti lapsièn ke. Hän oli ihastuksissa, čto oli ènzi kerran siènessä. Terväh lapset kerättih tävvet komsat sièniè. Anni oli hyvällä mièlin, čto hänellä oli kavnehiè ruskejda sièniè.

– Anni, miksi siè kärbäzen sièniè keräjt? – kyzyttih hänel'dä tyttözet.

– A èj-go nijdä voj žuariè? – kyzyj Anni.

– Èt-go siè tiija, čto ne ollah paganat siènet. Èi nijdä voi syvvä, – sanoj Palaga.

Ruvettìh tyttözet kaččomah Annin sièniè.

– Kačo tänne komsah. Nämä ollah syödävät siènet. Tämä keldasièni on ylen magiè. Hyvät ollah nijn že valgièt grivat, leppä rovskut, voj grivat i hebo grivat.

Anni valličči komsasta kajkki grivat, kumbazet èj godièčettu syödäväksi. Nijdä oli ylen, äjja.

– Nyt siè hejtit pojs i hyvät grivat, – sanoj Palaga.

Lapset vièlä kerran ozutettìh Annilla, mittyzet siènet ollah syödävät. Terväh Anni opastuj tundemah kajkki hyvät siènet. Hän èj ènämbiä kerännyt pahojda sièniè syödäväksi.

Gadjuka.

Kerran nijtettih miän savun tagana. Miè kajkesta väesta hypähtelin rugolojh i tel'miäčin dušistojssa hejnässä. Nijttäjat oldìh èdähänä. Volčok venyj ruvolla i grìzi luvda. Mukeldelièčin miè yhtessä ruvossa.

Kerdah mi ollov vilu, libiè vojjaldi mivda kättä myöten. Miè kočahtin. I midä? suvri gadjuka lyvdi hejnistä, novzi hännällä i valmis oli luottuačiè mivh. Sen sijah, čtobì hypätä, miè sejzojn, kujn kivine, a gadjuka kaččov mivh omilla vihazilla sil'millä.

Kerdah Volčok lendi ruvolda i luottuači madoh. Kojra revitteli maduo hambahilla, polgi jallojlla. Mado pureksi kojrua i turbah, i ryndähih, i vaččah. No terväh mavon palazet venyttih mualla. Volčok luottuači hyppiämäh i kadoj. Vasta sillojn tuli mivlla iäni: miè rubejn itkemäh i ravizemah. Hypättih nijttäjat i ruvettnh pergamah säriziiè mavon palojda.

Gostissa Sergon luona.

Hyvästä opastunnasta mivn työnnettih "Artek" luagerih Krìmah, Mustan meren rannalla. Luagerissa oli äjja parasta pionerua. Èlimmä kujn yksi pereh.

Kerran mejllä sanottìh, čto miän lähellä on lebiäčemässä tov. Sergo. Hän kuččuj miät iččièh luoh. Muo mänimmä, istuočimma hänestä ymbäri, i hän zavodi paista:

– Nu, gostjat, sanelgua, kujn èlättä, on-go tiälä hyvä olla?

Myö sanelimma kajkkeh näh. Tov. Sergo šuvtti i nagroj.

– Pajatamma, lapset, – sanoj tov. Sergo.

Kajkin pajatimma. Ken pljašši, ken sanoj stihotvorenijojda. Sojtti patefona. Sergo sanoj, čto händä ylen mièllytti miän vesselys. Sen jal'geh myö mänimmä Sergon ke fotografijah. Sergo käski suattua kajkilla miän muan lapsilla palavat tervehyöt. Illalla myö tulimma omah luagerih i sanelimma, midä Sergo sanoj. Kajkin suvrella himolla kuvnneldìh mejdä.

Tämän jal'geh myö annojmma sanan tulla sen mojziksi hyviksi ruadaiksi kujn Tov. Sergo.

Ovošilojn keriändä.

On sygyzy. Kavnehen sinizellä tajvahalla lennetäh harvazeh harmuat pil'vet. Päjväne vièlä pajstav lämbimäl'di. Kellistynyt lehti meččä losniv päjväzen pajstossa kuldazena. Vajn harvazeh sièlä-tiälä nävytäh zelenäzet pedäin i närejn ladvat. Tyvni on jarvi. Jarven rannalla on suvri kolhozan peldo. Kolhoznikat kerätäh ovošilojda. Pellolla äjjassä kohtassa ollah morkovka, nagris, kapusta i turnepsa tukut.

Joga tukun luona on kaksi, kolme hengiè, kumbazet puhtastetah i sortirujjah ovošilojda. Puhtastettulojda ovotsilojda lad'jatah telegöjh i veetäh kuoppih. Vesselä on kolhoznikojlla ruadua yhtehizesti, da i ruado mänöv äjiä teriämbäh.

Yhtehine, soznatel'noj ruado on andanut hejllä suvren urožajn.

Arvotus.

Ogorodnikka Fedotta, èläv pitkän nenän ke; kujn vajn pajnuldav, – vezi tilahtav.

Sygyzy.

Puvlojsta langetah
Kujvanuot lehtet.
Jugah päjn lennetäh
Kurret i hanhet.

Nijtyllä kavottìh
Hobièzet rihmat.
Kylläl'di juotettìh
Mustan muan vihmat.

Abièldi vihel'däv
Sygyzy tuvli.
Ajvombah virièv
Pertissä tuli.

Kuaša pada.

(suarna)

Èli yksi tyttöne. Lähti tyttöne meččäh mar'jah i nägi sièlä akkazen.
– Terveh, tyttöne, – sanoj hänellä akkane, – anna mivlla mar'jua!
– Ota, buabo. – sanoj tyttöne.
Otti buabo mar'jua i sanoj:
– Siè mivlla mar'jua annojt, i miè sivlla min ni olgah annan. Tässä sivlla padane. Pidäv vajn sanuo:
– Yksi, kaksi, kolme, padane kejtä! – i se zavodiv kejttiä magièda hyviä kuašua. A sanot sillä:
– Yksi, kaksi, kolme, ènämbi èlä kejtä! – i se hejttäv kejtännän.
– Passibo, buabo, – sanoj tyttöne, otti padazen i lähti kodih muamon luoh.

Ihastuj muamo tädä puasta. Da kujn èj ihastuo. Joga ajga on magiè kuaša valmis.

Yhten kerran lähti tyttöne koista, a muamo pani padazen ičen èdeh i sanoj:
– Yksi, kaksi, kolme, padane, kejtä!
Se rubej kejttämäh. Äjjan kuašua kejtti. Muamo söj kylläl'di. A padane kejttäv i kejttäv. Kujn se pièttiä? Olis pidänyt sanuo:
– Yksi, kaksi, kolme, ènämbi èlä kejtä!
da muamo unohti nämä sanat, a tytöstä èj ollut koissa.

Padane kejttäv i kejttäv. Jo tävzi perti oli kuašua, jo sinčossa oli kuašua, pordahilla oli kuašua i pihalla oli kuašua, a padane vajn kejttäv i kejttäv.

Pöllästyj muamo, lähti juoksemah tyttözen luoh, da èj vojnut piästä – palava kuaša virdana virdaj. Hyvä kujn tyttöne èj ollut èdähänä. Hän nägi tämän kumman i juoksi kodih. Kujn vajn hän piäzi pordahilla, nijn avaj oven i kirgaj:
– Yksi, kaksi, kolme, ènämbi èlä kejtä!
Hejtti padane kejtännän. Kejttänyt oli nijn äjjan, čto kellä pidi ajua kylästä linnah, sillä pidi syvvä kuašua dorogalda, čtobì piästä ajamah. No ni ken èj siändynyt. Kuaša oli ylen magiè i hyvä.

Čyöttö.

Kerran kolhoznikat lähtièttih pellolla. Hyö nähtih, čto kapusta lehtet oldìh kajkki mustat. Tuldìh lähemmäksi. Joga lehtellä istuj tukku čyöttyö. Ildah suaten nämä čyötöt sijrryttih tojzilla peldolojlla, kumbazilla kazvoj ovošiè, lijnua, pelvasta, vikua.

Rahvas ruvettìh keriämäh čyöttölöjdä, valettìh kerosinalla, pirotettìh tuhkua – ni mi èj avttanut. Pidi kuččuo agronoma. Agronoma opasti, kujn hävittiä čyötöt. Kolhoznikat luaittih nijn, kujn opasti agronoma. Avtettìh kolhoznikojlla i linnut. Terväh kajkki čyötöt oldìh hävitetty. Hyö kolhoznikat hyvin tijjustettìh, kujn hävittiä čyöttölöjdä. Hyö luaittìh valmeheksi kajkki, midä pidi keviällä. Lapset stroittìh skvorečnikkojda i riputeldìh puvloi.

Čyöttö syndyv jajččäzistä, kumbazet lijpukkane panov kazvoksièn lehtilöjn alla. Jajččäzistä syndyv gusenitsa – čyöttö. Näjdä gusenitsojda vojbi olla ylen äjja yksissä pajkojssa. Oli tojne slučaj, čto konza ne sijrryttih pellosta tojzeh peldoh ravda dorogasta pojkki, nijn poezda pièttyj. Gusenitsojda myöten ajaessa rattahat lièttih libièt, i poezda èj vojnut matkata.

Rubi löttö.

Miän oissa, kanuavojssa i peldolojlla on kajken mojziè löttölöjdä. Yksillä on libiè, a tojzilla ruhmukas nahka. Rubi lötöllä ruhmuzista valuv jadovitojda vettä. Siksi sidä èj piè ottua palljahilla käzillä, se lejkkuav nahkua. Rubi löttö on ylen poleznoi, se hävittäv čyöttölöjdä. Se pyvdäv čyöttölöjdä kièlellä. Lötön kièli on inoj. Se on lötöllä suvssa kaksin kerrojn. Kièlen njokka on kiändynyt keroh päjn. Kièlen piällä on klejkojda vettä, kumbazeh pyvvettävä hyvin tartuv. Kujn vajn löttö dogadiv čyötön, nijn smagluav kièlen èdeh päjn, ozuav čyöttyö kièlen njokalla i vedäv sen suvh. Ummistav sil'mät i lajnuov.

Mičurin.

Mičurin oli kuvlovane sadovoda. Tässä ruavossa hän oli ènämmän 50 vuotta.

Hän luadi kajken mojziè opìttojda, čtobì kazvattua uvtta luaduo plodua. Hän kazvatti hyviè plodojn i mar'jojn sortulojda, kumbazet èj varata viluo. Tsuarin ajgah Mičurin èj vojnut hyvin ruadua. Tsarskoj pravitel'stva èj lugenut hänen ruaduo poleznojksi. Dengua hänen opìttojh varojn èj annettu i èj avtettu hänellä ruadua. Krest'juanat èj tiètty hänen ruadolojh näh ni midä, hotja hän ruadoj hejh varojn. Vajn kulakat da pomeščikat omissa sadulojssa kazvatettìh Mičurinan sortovojlojda puvlojda.

Sovetskojn vluastin ajgana Lenin ènzimäzenä mujsti Mičurinan i andoj hänellä sredstvat ruadoh varojn. Partija i pravitel'stva pièttih Mičurinan ruaduo ylen poleznojna. Hänellä annettìh äjjan dengua i muada opìttojh varojn. Hänellä oli äjja abunièkkua i opastujua. Mičurin oli nagradittu Leninan ordenalla.

Hän kuoli 7 päjvänä dekabrja kuvda 1935 v. Äjjan azièda luadi Mičurin. Hän kazvatti ylen piènet gruša puvhuot. Piènistä puvlojsta on kebièmbi kerätä plodiè i kaččuo nijdä on parembi. Ka oksane tuomen lehtilöjn ke, a kazvetah sillä vijšen'ja mar'jat.

Vijšen'jan varbah ajvin kazvav kaksi mar'jasta, a tässä on 50-60 mar'jasta. Tuomesta i vijšen'jasta Mičurin kazvatti uvven plodovojn puvn. Stolalla astièssa kazvav vijšen'ja. Tävzi puv on suvriè i magièlojda mar'jaziè. Karlikka puvlla èj piè äjiä sijua, a plodua se andav äjjan.

Mičurinan savussa on sen mojziè juablokka puvloida, čto vardejččijat èi ruohkita muata nijen alla. Kirvokkah juablokka piäh, suvri kuhmu novzov. Tämän mojsta juablokkua pidäv pidiä kahtella käellä.

Mičurinan savussa on äjja mar'jua. Mar'jat ollah suvret i mehevät. Mičurinan savussa on äjja interesnojda. Sadovodat kävväh sinne, čtobì opastuo kazvattamah uvziè ovošilojda, mar'jojda, fruktojda. Hyö opastutah Mičurinalda kazvattamah näjdä sortulojda sen mojzissa pajkojssa, missä on vilu, missä on lyhyt kezä, sièlä, missä hyö ni konza ej kazvettu. Mičurinan ruaduo jatketah hänen učenikat.

Piäksyöt.

Joga päjviä kirvotah lehtet,
Sadu mivn on jo palljas i tyh'ja.
Vajn yksi kukindua lopettav
Nasturtsijan tuline tuh'jo.

Kačahtan katoksen alla.
Piäksyzièn peziä miè näen,
No piäksyzièn lavluo èj kuvlla
Zorjalla èläjat miän.

Miè piäksyzièn hlopottua mujstan,
Kujn pezästä luaittih hyö,
Kujn kannettìh sulgaziè suvssa,
I ruaduo hiän kačojmma

Oldìh hyö hyvällä mièlin,
Kujn ruvettìh lendämäh pojjat,
I parvilojn lennel'dih sillojn,
Kuni èj liètty vilummat päjvät.

Talven pakkazet kerritäh terväh.
Kerdah kavottìh tihet i siäkset.
I vijkoksi lämbimäh randah
Tiäl'dä lähtièttih vesselät piäksyöt.

Vardeiččija.

On kezän loppu. Kolhoznojssa savussa nävytäh suvret, magièt juablokat i grušat. Joga yödä Ignatta dièdo vardejččov saduo. Joga ildua pyrgiv hänel'dä Senja:
– Ota mivda iččièn ke saduo vardejmah, Ota, dièdo.
– Da ved' ujnuot, äbäreh, – burizov dièdo.
– Èn, èn ujnuo, vajn siè ota.
Lopuksi dièdo soglasièči:
– Nu, olgah, lähtemmä. Kačon, kujn Siè rubièt vardejmah.

Savussa ni midä èj kuvlu. Novzi kuvdamo. Dièdo lähti kodah muata i käski Senjalla nostattua händä, esli midä liènöv. Rubej Senja duvmajmah, kujn huomena hän sanelov kajkilla lapsilla, kujn hän èj muannut kajken yön, saduo dièdon ke vardeičči.

Senja duvmajčči i kaččoj kuvdamozeh. Han kaččoj, kaččoj, i kerralla lièni èj kuvdamo, a suvri keldane dìnja. Hän tahtov suaha sen iččièllä, ojendelov sinne päjn käziè, da ni kujn èj sua.

Kerdah ken ollov tövkkäj händä:
– Hyvä olet vardejččija!
Senja kuvlov dièdon iänen. Midä lièni? Senja ruttozeh novzeldi, sejzov i hièrov sil'miè. Kaččov – a hänen ièssä Ignatta dièdo sejzov, a tajvahalla èj ole kuvdamuo. A pajstav päjväne.

Nagrav dièdo:
– Nu i vardejččija!

Kuččumattomat gostjat.

Kezällä janikset saduh èj kävvä. Tojne aziè on talvella. Talvella janiksillä on näl'gä. Hyö èčittih, èčittih – midä kujn olis syvvä, i piästih saduh. Savussa kazvettìh nuoret juablokka puvhuot. Janikset hypättih puvloin luoh i ruvettìh kettuo syömäh. Monelda puvlda ymbäri syödih ketun.

Tulov keviä, ruvetah puvlojn juvret ruadamah. Ruvetah hyö imemäh sokkuo muasta i työndämäh sidä yläh puvlojda myöten lehtilöjh. Lehtet nijn že ruvetah keriämäh syömistä i työndämäh sidä puvda myöten alah juvrilojlla. Mänöv syömine sih suaten, mistä on janiksillä kettu syödy - doroga loppièči. Èdemmä männä èj ole kunne. Vuotetah juvret syömistä lehtilöjstä, a syömine èj tule. Kuivetah ne, i puv kuolov.

Kujn vardejja puvlojda janiksistä? Kiärittih kolhoznikat puvt ollella, no janikset kebièh èroteldìh ollet. A olgilojh kerävvyttih vièlä i hiiret. Ruvettìh sidomah puvlojda närièn oksilla. Tämä avttoi. Janikset varattìh pistäiè närièn nièglaziè i èi koskièttu puvlojda.

Tojzessa kolhozassa savusta ymbäri pandìh tuagièt ajjat. Janikset hypelläh ymbäri ajjasta, a saduh piästä èj vojja. Ka puvt i jiähäh koskematta.

Ruado zavodassa ènnen.

(Rabočojn sanelenda)

Miè ruavojn sillojn Onegzavodassa. Jo kuvven ajgah huomneksella ruadajat kijrehtettih zavodah. Jogahine kandoj uzlazessa syömistä iččièllä. Syömistä pidi ottua sentäh, čto ruavossa pidi olla 12-13 čuasuo. Ruado oli jugiè. Ruado sija oli paha; tuvli käveli läbi, mašinojh ajoj lunda.

Mivlla oli suvri pereh. Ruavosta mivlla maksettìh vajn 17 rubljua kuvssa. Joga puolessa kuvssa jaj syömizeh vajn 5 rubljua.

Söjmmä ylen pahojn. Lihua ni konza èj ollut. Söjmmä vajn kartofeljua i lejbiä. Lapset ajvin kyzyttih, miksi miè tuon vähän dengua. Kerran miè tulin kodih i tojn jal'gimäzen palkan ruavosta. Najne rubej itkemäh. Lapset ruvettìh kyzelemäh mivlda, midä se "jal'gimäne" znuaččiv. Miè sanojn hejllä, čto mivn aettìh pojs ruavosta. Miè èn vojnut ruadua sen moizella kiirehellä, kujn mašina.

Näjn mejllä pidi ruadua. Miän ruavolla izändä bohattuj, a myö gorjujčimma i näjmmä näl'giä.

Miän fuabrikat i zavodat.

Joga kuvven minutan aloh Gor'kovskoj zavoda luadiv uvven avtomobiljan.

Joga– kuvven minutan aloh Stalingradassa valmistuv traktora.

Èt kergiè lugiè kymmeneh suaten, kuin zavodassa on valmis puara kološua.

Kengä-zavodassa valmistetah kengiè.

Tojzessa zavodassa valmistetah čainikkoida.

Näjn terväh ènnen valmistettìh vajn suarnojssa, a nyt miän muassa tämä on tozi.

Koit.

Linnojssa stroitah rabočojlojlla äjjan uvziè hyviè kodilojda. Myö èlämmä uvvessa koissa. Koissa ollah suvret ikkunat. Kvartirolojssa on ylen valgiè. Illalla mejllä palav èlektričestva. Miän kvartirojssa èj ole kivgajda, no on ajvin lämmin. Kvartirojda lämmittäv hövry, kumbane tulov trubiè myöten suvresta kattilasta. Tämä kattila on kočegarkassa koin alimmazessa kerroksessa. Kattila on tävzi vettä; sidä kièhutetah, kuni vezi èj muvtu hövryksi. Tämä hövry i lämmittäv kajkkiè kvartirojda koissa.

Koin luona èj ole ni kajvuo, ni jogiè, ni jarviè. No mejllä on kylläl'di vettä. Vezi tulov trubiè myöten. Redu vezi mänöv tojziè trubiè myöten pojs.

Joga ruadoh varojn ollah luaittu èris komnatat. Klubassa myö kuvndelemma radiuo i luvemma gazièttojda. Piènet lapset kizatah lapsièn komnatassa. Suvremmilla lapsilla on oma komnatta, missä hyö lugiètah, i tojne, missä hyö kizatah. Pezièčemäh myö kävymmä omassa talossa vannojh. Sobiè pezemmä omassa pezendä komnatassa. Kodi on suvri, puhtas i čoma. Sen èdeh on luaittu suvri sadu.

Èlektrostantsija.

Pelduo myöten judizi traktora pluvgièn ke. Se iččièllä jallesti jatti levièn mustan polosan nostettuo muada. Mečän tagana kuvluj pilojn vingunda kirvehièn čaksutanda. Sièlä, mečän tagana, torfa suolla stroittìh èlektrostantsijua.

Kaksi brihačusta astuttìh meččiä myöten. Hejllä vastah tuli kirvehen ke Matti diädö.
– Terveh, Matti diädö!
– Mistä päjn astutta?
– Stantsijalla kävimmä.
– Pajstah, čto terväh èlektrostantsijan stroitah, sanoj Matti. Ymbäri kajkilla kolhozojlla liènov valgiè. Melličällä nijn že rubièv vägiè andamah.
– Da, brihačut, tiän ijassä myö i unissa èmmä nähnyt sidä, midä nyt näettä. Miè ved' nuorembana adralla kynnin. Pluvgih vuotta kymmenen opastelièčimma. A nyt, kačo, traktorat lähtièttih. Joga vuozi uvtta tuov.

Suvrella strojkalla.

Suvri strojka,
Kièhuja strojka
Mänöv soviètojn
Muakundua myöten.

Družno i bojko
Ruatah miän ruadajat.
Ruatah miän zavodat
päjvät i yöt.

Uvvet ravda dorogat,
Uvvet suvret koit,
Fuabrikat i zavodat
Ollah mejllä stroittu.

Mašinojlla omilla
Ruamma nyt myö muada,
Vesseläl'di kièhuv
Yhtehine ruado.

Èlektričestva.

Miän kyläh luaittìh èlektričestvan. Myö nijn že kaksi lampočkua riputimma pertih. A mejllä oli dièdo. Dogadi hän, čto lampaziè riputetah i sanov:
– Èj ruveta palamah tiän puzurizet.
Miè nijn že èn vojnut uskuo, kuni luaittìh. Ylen jo kummallista oli. Kerosinua èj piè i spičkua èj piè.

Kujn laskièttìh valgièn molembih lampazih, myö kaikin ihastuimma. Sijnä tuatto sanoj mejllä:
– Kačokkua, brihačut, mih suaten rahvas dojittìh: valgièda äjja i nogiè èj ole. Vojt i kivguada èj lämmittiä hallolla, – èlektričestvalla kajkki syömizet kejtytäh. I hebozella èj piè pelduo kyndiä, vojt pluvga èlektričeskoj luadiè: iče rubièv kävelemäh.

Lähtièttih kajkin pertistä, mivlla èj tirpuače, tahton hyväzesti tijjustua: poltav ili èj polta tukkane puzurizessa.

Puzurizen piällä on mustane piähyt luaittu, a piähyössä pikkarane ručkane. Pyörähtytin miè tädä ručkasta ojgièh puoleh päjn – tuli lièni. Pyörähtytin vièlä kerran nijn že ojgièh puoleh päjn – pimiè lièni.

Sijnä miè otin, da otvintijn puzurizen piähyöstä. Tuli sambuj.

Rubejn miè kuottelemah piähyttä alahalda päjn, kunne puzurine oli vintittu, a mivda kuin vejal'däv sormilojda vaste. Pöllästyjn miè, kirgajn:
– Ken tämä mivda vejal'di?
– Kuottelin sidä kohtua piahyöldä vièlä kerran, tuas mivda vejal'di. Miè tuas kirgajn. Tuli pertih tuatto, kyzyv:
– Siè midä kirrut?
Miè sanojn hänellä:
– Sormilojda vaste ken ollov ozaj mivda.
Tuatto sanoj mivlla:
– Siè otvintijt lampazen, a èlektričestvua èt vìključinut. Provodassa, kumbazella rippuv lampane, on èlektričeskoj tokka. Ka se sivda i ozaj käziè vaste. Ènämbiä èlä koske, èj nijn kummat luait. Èlektričestvalla on sen mojne vägi – kerdah hebozen tappav.

Èndizenä ajgana.

Talvella, konza krest'juanojlla èj ollut millä syöttiä žijvattoida, pomeščikka andoj krest'juanojlla olgiè. Näjstä olgiloista kezällä joga talolla pidi kyndiä pomeščikalla varoin kaksi desjatinua.

Mejllä annettìh kynnettäväksi palan ovruagan lähellä. Mua oli kova i kazvahtanut hejnällä. Illaksi rubej vähäzel'di vihmumah. Tuatto ihastuj: kujn ni olgah voitamma". Näet, adra kujn vojda myöten mänöv!"

Illastahuo myö venyttiäčimmä telegän alla. Hebozen puvtaičimma i laskimma nijtyllä. Yöllä mivn nostatti kirrunda i čakkuanda. Miè hejtin piäl'dä turkizen i rubejn kuvndelemah.

– Kodih min-go tulit? – kirguj vièras iäni.
– Miè sivlla ozutan! Missä ollah päjčet? Anna tänne teriämbäh.

Sijdä kuvluj nellän jallan kopsutanda, sahahtettìh tuh'jot ovruagan luona, i kajkki hilleni. Huomneksella ajvokkazin, konza miè vièlä magajn, tuatto lähti pomeščikan taloh pakkuomah otuavalda otettuo hevosta.

Jarelläh hän tuli čuasun jal'geh – harmua, vajbunut. Iänettä istuoči telegän luoh, tartuj molemmilla kazilla tukkih i vangahti:

– Mistä miè otan kolmikon? Min tuačči? – i punaldi piällä. Hänen vazemen sil'män alla oli suvri sinizjomä, korvalla rijbaus. Ènnen zavtrakkua tuatto tuas lähti imenijah i vijkon èj tullut. Miè istujn telegän luona i vuotin händä.

Päjväne laskièči, tajvas ruskoj. Tuatto tuli pajnetun piän ke.
– Söjt-go siè? – kyzyj hän.
Tuatto saj lejvän, katkaj palazen, tahtomatta näčötti sidä, sijdä sanoj:
– Lähtemmä kodih!
– Hebone kujn-ba? – kyzyjn miè.
Hän ni midä èj sanonut.

Muamo koissa itki, konza myö myöhä illalla tulimma kodih: hän tièzi jo kajkki.

Tojssa i kolmandena päjvänä pomeščikka miän hevosta èj andanut. Nelländenä päjvänä muamo iče lähti ruguolièčemah. No händä puri pomeščikan kojra, i hän tuli kyvnelissä kodih.

Murginan ajgah tuatto uvvestah lähtiv – jo tojzen kerran tänä päjvänä.
– Midä tahtotta, sidä i ruakkua mivn ke, sanoj häi pomeščikalla. Mivlla kadov vuozi.

I istuoči mualla pordahièn èdeh. Tijjustahuo, čto tuatto kyndi hänen muada, pomeščikka pehmeni. Hän käski andua hebozen dengatta, no uslovijan ke, čtobì tuatto kyndäjs puolen desjatinua lijgua. Tuatto kumarduači pomeščikalla jalgoih i vesselänä tuli hebozella kodih. Nällästynyt hebone uattuj syömäh olgiè, a tuatto sanoi muamolla:
– Anna mivlla lejbiä teriämbäh, miè lähten lopettamah kyndämistä. I nijn vähäzettä nedeli tyh'jah mäni...

Oktjabrja jatkuv.

Tämä oli Oktjabr'skojn revoljutsijan ajgana. Kaksi krasnogvardejtsua sejzottìh karaulassa suvren koin luona.

Konza sanottìh, čto vluasti on soviètojn käzissä, yksi krasnogvardejtsa sanoj tojzella:
– Nu, ka i revoljutsijan luaijmma!
– Vuota, vejkkozeni, èlä kijrehtä, – sanoj tojne, – revoljutsija vièlä èj ole loppièttu. Vuota, näet vièlä, myö vièlä vojuičemma...

Nijn i tuli: oli graždanskoj vojna. Sijdä oli razruha. Monen vuvven projdihuo hyö vastavvuttìh. Hyö ruvettìh yhtessä zavodassa kohendamah i puhtastamah ruostunnuziè graždanskojn vojnan ajgah stankojda. Tällä kerdua tojne sanoj ènzimäzellä:
– Nu, nyt jo revoljutsija on loppièttu.
– Èj, – sanoj ènzimäne, – nyt miè sanon sivn sanojlla: – revoljutsija vièlä jatkuv... Pidäv vanhojn mašinojn sijah suaha uvvet, paremmat. Pidäv, čtobì miän mua jallellä jiännyöstä muasta tulis ènzimäzellä sijalla muailmassa. Mujten vragat miät duavitah. Revoljutsija jatkuv vièlä...

Vardejmassa.

– "Ni yhtä vuaksua vièrasta muada èmmä tahto, no i omua muada, ni yhtä verškua omua muada èmmä anna ni kellä", – sanoj tov. Stalin.
– Èmmä anna, – vastattìh rabočojt.
– Èmmä anna, – vastattìh kolhoznikat.
– Èmmä anna, – vastattìh kajkki ruadajat yhteh iäneh.

Vägevä on miän Krasnoj Armija. Krasnoj Armija vardejččov Sovetskojda rodinua.

Uvvet fuabrikat
zavodat, šahtat,
novstah uvtta
èländiä tuvvessa.

Kujn rahvas liikutah.

Ihmine voj kävellä jallojlla. No hän projdiv päjvässä vajn lyhyön matkan. Hebozella on parembi matkata. Hän juoksov bojkombah. Ihmine kezytti hebozen. Nyt èjstyj matka jo paremmin. I ruavossa hebone on suvrena abuna.

I ujda ihmine mahtav, vajn hilljah i èj èdäh. Suvresta jarvestä libo jovesta pojkki sovvellah venehellä, no sovdaen matka hilljah èjstyv. Veneheh pandìh pur'ehet, i veneh kebièl'di rubej èjstymäh veen pindua myöten. No konza tuvlda èj ole, pur'e venehellä èj voj ajua. Vijkon duvmajnči ihmine i pani hövryn pyörittämäh kolessuloida.

Bojko ajav velosipedista. Vièlä bojkombah aetah avtomobiljalla. Linnassa äjja rahvasta ajav trollejbusalla. Tuhanziè ihmiziè vedäv ravda dorogua myoten parovoza.

Ihmine èj vièlä tällä ollut dovol'noj. Linnut lennetäh ilmassa. Ilmassa, naverno, vojbi lijkkuo teriämbäh, kujn mualla i veessä", duvmajčči ihmine. Hän luadi ravdazen linnun. Propellerua pyörittämäh pani motoran... i jo lendelöv ilmassa ravdane lindu, kujn rohkiè kotka. Tällä samoljotalla ihmine lendäv pitkiè matkojda. Äjja on rahvahalla dorogojda, no ilma doroga on kajkkiè levièmbi.

Metro.

Vuottua tramvajda èn tahto,
Avtobusalla èn lähte:
Parembi on metron vuoh
Ajua ajvin školan luoh.

Sièlä pordahiè miè tijjan:
Èhtit sejzavduo vajn nijllä;
I jo astuo èj piè sivlla;
Iče ne sivn alah vijjah.

Sijdä kodvane muan alla
pidäv sejzuo perronalla.
Tulov poezda i mivn
Terväh školah suaten vièv.

V. I. Leninan škola èlännästä.

Volodjalla oli tovarišča Kolja Nefed'ev. Kolja ajvin èj vesselästi sanoj: "Arifmetikasta ni midä èn èllennä. Lähten Volodjan luoh. Hän kajkki tièdäv".

Tojzet brihaččuzet punottìh piälöjllä: "Nagramah rubièv". No Volodja èj nagranut tovariščojda. Hän otti zadačnikan, Koljan ke yhtessä kaččoj zaduaččua, ob'jasnjajčči hänellä pravilojda.

I vièlä èj loppièčenut ènzimäne vuvven četverti, a Volodja jo saneli tuatolla i ihastelièči:
– Kolja Nefed'ev opastuj reššimäh zaduaččojda!

Tojzeh ajgah Volodja lähti gimnazijah jo puolda čuasuo ènnen: avttamah tovariščojlla ènnen urokkojda. Hän tuli klassah. Hänellä oli puhtas vorotnikkane, tukat oldìh silièsti suvitut. Gimnazistat Kirruttìh:
– Ul'janov tuli!
– Avta zaduaččua reššiè!
– Sellitä uvzi pravila!

Geografičeskojn kartan luona kyzel'dih:
– Mivlla ènzimäzellä! Ozuta kartalla meret.

Urokojn ajgah Volodja èj suvannut lijkkuo. Hän èj hypellyt partalda, hän èj kijrehtänyt nostua kättä. Učitelja kuččuj:
– Ul'janov!
Sillojn hän novzi. Vastajli učiteljalla hänen kyzyndöjh kijrehtämättä, ni midä èj propustin, hän kajkki mujsti.

Kolmen čuasun ajgana päjvällä Volodja myöstiäči gimnazijasta. Hän astuj tuattoh kabinetasta sijričči, bojkoj, harmuassa šinelissä: tukat törrötettih hänen furažkan alda. Hän kijrehti ylähäksi omah komnattah. Astuessa hän kirgajli tuatolla avattuh oveh omat otmetkat:
– Latìnista – vijzi! Geografijasta – vijzi!
Libo:
– Veniäläzestä – vijzi! Istorijasta – vijzi!
Tuattoh i muamoh muhahteldìh.

Kujn Lenin pejttelièči sìščikojsta.

Čtobì arestujja Leninua, buržujt privlekittih kajkista nadjožnojmmat sìščikat i kojrat-iščejkat.

Mivlla tovariščat poručittìh suattua Lenin rajan taguah. Lenin täh ajgah pejttelièči èj èdähänä Petrogradasta. Yksi brihaččune tièzi tämän sijan. Myö hänen ke istuočimma veneheh i ajojmma jovesta pojkki tojzeh randah. Oli tyvni kuvdamo yö. Novzimma randah i tropasta myöten lähtimmä suoh. Astujmma minuttua kymmenen i näemmä – hejnä kego sejzov.

Brihaččune rubej vihel'dämäh, i kevon taguada tuli ihmine. Miè èn tundenut Il'ičua. Hänellä èj ollut ni pardua ni usiè. Vajn sil'mät muhelojtettìh armahasti. Yö oli viluttava, i myö Il'ičan ke tungièčimma hejnä kegoh. Sièlä hänellä oli ajvin kujn spal'nja. Myö kattuačimma lämbimällä pal'tolla i kajken yön duvmajčimma, kujn paremmin piästä rajasta pojkki.

I ka tuli se päjvä. Mejllä pidi männä 10 kilometrua ravda dorogan stantsijah suaten, a sièlä miè tahtojn istuttua händä parovozah kočegaraksi tuttavan mašinistan ke.

Illalla, vähästä ènnen poezdan tulendua, myö Leninan ke olimma stantsijalla. Sejzomma i vuotamma poezdua. Ka se lähenöv... Parovozalla tuttava mašinista. Poezda pièttyv. Liččuan Il'ičan kättä i avtan novsta korgièlla stupen'kalla. Lenin kerdah kuoriv hièmuat i zavodiv viskuo halgolojda topkah, kujn tozi kočegara.

Poezda tuli rajan luoh. Rajalla sìščikat hypelläh vagonojda myöten i kačotah dokumentojda. Mašinista kajkista hijtrombah ruadoj. Hän ottseppi parovozan i lähti ajamah vodokačkan luoh. Vain ènnen kolmatta zvonkua hän uvvestah pritseppi parovozan poezdah i vedi sen rajasta pojkki.
Nijn miè vìpolnijn annetun mivlla poručenijan.

Prostièčenda voždjan ke

Vladimir Il'ič Lenin kuoli 1924 vuodena 21 päjvänä janvarja kuvda kylässä Gorkissa. Hänen rungan vièdih Moskovah.

Oldìh kovat pakkazet. Uvličojlla palettìh tulet. Tulilojn luoh kävdih ihmizet lämbièčemäh. Linnan keski kohtah päjn èri uvličojlda virdaj äjja ihmiziè. Hyö sejzavvuttìh pitkiksi lentojksi očeredilojh.

A suvressa Sojuzojn Koin zualassa viruj ruvhessa Vladimir Il'ič Lenin. Kuvluj sojtanda – igävästi sojtettìh pohoronnojda maršua. Rabočojt i kajkin ruadaja rahvas astuttìh jal'gimästä kerdua kačahtamah omah kuolluoh voždjah.

Vijzi päjviä viruj Vladimir Il'ičan runga Sojuzojn koissa. 27 päjvänä janvarja kuvda Vladimir Il'ičan rungan kannettìh Krasnojlla plošadilla i 4 čuasun ajgah voždjan pandìh mavzolejh.

Tällä ajgua kajkkiè muada myöten gudittìh fuabrikojn, zavodojn i parovozojn gudkat. Gudkiè myöten kajkin tièttih, čto sejčas Vladimir Il'ičua pannah muah.

Iosif Vissarionovič Stalin.

Zakavkaz'jassa, Gruzijassa, Kura joven rannalla, on linnane Gori. Tiälä 1879 vuodena rabočojn Vissarionan Džugašvilin perehessä syndyj pojga Iosif – tuleva kommunističeskojn partijan, rabočojn klassan i kajken muailman ruadaja rahvahan voždja. Se, kedä jal'geh ruvettìh kuččumah tovariščaksi Stalinaksi.

Kaheksastatojsta vuvvesta andoj hän kajken iččièn rabočojlojn osvoboždenijan azièlla. Hän lièni revoljutsionera. Hän yhtevtti rabočojlojda kružkih, kumbazet ruattìh pejtokkali. Hän raz"jasnajčči, kujn pidäv vediä bor'bua tsuarilla i izännillä vastah. Hän iče èj yhten kerran rukovodi rabočojlojlla zabastovkojlla.

Čtobì pejttyö tsarskojsta politsijasta, hän èli èri nimilöjn alla. Se händä kučuttìh "tovarišča Dèvid", se "tovarišča Kob", se tojzella nimellä. Èččiv politsija tovarišua Dèvidua. a hän tällä ajgua jo ruadav Čižikovan nimen alla. Napadiv politsija Čižikovan jallellä, a hän jo vìstupajččov rabočojlojn ièssä, kujn tovarišča Kob. Jal'gimäne nimi hänellä oli Stalin. Tämän nimellizenä hän i lièni tunnetuksi kajkella muailmalla.

Sluččièči èj yhten kerran hänellä puvttuo politsijan käzih. Hän vijkkolojn istuj tyrmässä. Työnnettih èj yhten kerran händä ssìlkah surovojh, viluh Siberih i tojzih pimièlöjh, èdähizih kohtih. No ssìlkojsta hän pagejli i uvvestah zavodi ruadua uvven nimen alla. Moniè kerdojda saj hänellä piästä ssìlkasta. Äjjan huolda hän luadi tsarskojlojlla žandarmojlla.

Yhtessä Leninan ke Stalin valmisti oktjabr'skojda revoljutsijua. Äjjan vägiè hän pani bor'bah pomeščikojlla i kapitalistojlla vastah.

Tuli 1917 vuvven keviä. Novzi ruadaja rahvas i ajoj tsuarin. No kapitalistat otettìh vluastin omih käzih. Rajan taguada tuli Lenin. Myöstiäči i tovarišča Stalin Siberistä jal'gimäzestä omasta ssìlkasta. Lujah ottuačettìh jal'gimäzeh rešitel'nojn bor'ban azièh kapitalistojlla vastah.

Oktjabrja kuvssa 1917 vuodena novstìh rabočojt i salduatat. Yhtessä Leninan ke t. Stalin rukovodi vosstanijalla. Bol'ševikojn rukovodstvan ke rabočojt vojtettnh i ustanovittìh sovetskojn vluastin.

Čuvstvujdìh pomeščikat i kapitalistat, čto tuli ajga hejllä kuolla. Kerättih hyö jal'gimäzet väet i rešittih kiändiä èlännän vanhah luaduh: hävittiä sovetskoj vluasti, hävittiä bol'ševikat, vihazaldi tazata rabočojlojlla i krest'juanojlla. Moni vuotta veettih bor'bua rabočojt i krest'juanat kapitalistojlla vastah.

Nämä jugièt graždanskojn vojnan vuvvet t. Stalin viètti frontalla. Hän oli joga sijassa, missä Krasnojn armijan položenija oli trudnojna. Èj yhten kerran t. Stalin omalla terävällä mièlellä lövdi vìhodojda položenijasta. Hän luadi pluanojda vragojn armijojn razgromindah näh. Hän nevvoj krasnojlojlla komandirojlla voennojlojn dejstvijojn pluanojda. Hänen tulenda oli ajvin suvrena ihastuksena krasnojlojlla bojtsojlla varojn. Hän viritti hejssä vihan vragojh i uskon pobedah. Bojtsat mändih bojuh i vojtettìh.

Kuoli Lenin. Kajken ruadaja rahvahan suvattavan voždjan ruvhen luona T. Stalin i kajkki kommunističeskoj partija annettìh kljatvan, žalejmatta omiè vägilöidä, čestin ke vìpolniè zavodittu aziè loppuh suaten.

Suvri Stalin mahtuan i lujah rukovodiv kajkella partijan i rabočojn klassan bor'balla sotsializman stroimizen puolesta, èj hejtellen käziè, syvendyen kajkkih podrobnostilojh.

T. Stalinan nevvondojda myöten i hänen rukovodstvan alla ollah stroittu tuhatat uvziè zavodojda i fuabrikkojda, stroièčetah uvvet linnat, zavodat annetah äjjan aèroplanojda, mašinojda, traktorojda, avtomobiljojda.

Oman suvattavan voždjan rukovodstvan alla krest'juanat, kumbazet ènnen ruattìh yksinäzesti, yhtevvyttih kolhozojh yhtehizeh i družnojh ruadoh varojn. Kolhoznojlojlla peldolojlla ruvettìh ruadamah uvvet mašinat.

Kolhoznikat, kujn i rabočojt, sostavljajjah udarnojlojda brigadojda, kièhuv družnoj ruado yhtehizeksi pol'zaksi.

Miän Sojuzan kajkkièn narodnostilojn ruadailla ollah yhten mojzet pravat. Hyö avtetah tojne tojzella. Hyö starajjah teriämbäh perestroiè èländiä uvdeh luaduh.

Joga päjviä ruadajat luadièčetah zažitočnojlojmmiksi. Hiän èländä i kajken muan položenija parenov. Daže kajkista pimièmmissä kohtissa jiävièčöv èlektričestva, radio i kino. Miän mua luadièčov kajkkiè gramotnoimmaksi muaksi kajkessa muailmassa.

T. Stalinan rukovodstvan alla on avattu äjja školiè i tojziè opastus zavedenijojda. Školissa opastutah kajkki miän muan lapset.

T. Stalinan rukovodstvan alla suamojt jallellä jiännyöt, ugnetjonnojt tsuarin ajgana narodnostit, polučittìh Soviètojn muassa školat omalla kièlellä, omat gaziètat i knijgat.

Palavasti suvatah suvrda voždjua kajkki miän muan rabočojt i kolhoznikat. Hyö kučutah händä omaksi rodnojksi Stalinaksi.

Nenavistnoj i strašnoj on Stalinan nimi miän vragojlla. No ylen äjjal'di suvatah händä kajken muailman ruadajat.

Kaksi sokolua.

Vihannalla tammella,
Suvren jarven rannalla
Kaksi suvrda sokolua paginojda pièttih.
Yksi oli Lenin,
Tojne oli Stalin.
Näjdä kahta sokolua rahvas hyvin tièttih.
Ènzimäne sokola
Armastellen tojsta
Kuolendah näh pagizi sokolalla sillä:
"Sokola mivn armas,
Ajga tuli èrota,
Ruavot, suvret huolet-kajkki jiähäh sivlla."
Tojne sanoj vastah:
"Èj piè pidiä huolda:
Kljanièčen miè sivlla, čto kajkki ruavot ruan"
I vìpolni hän kljatvan,
oman lujan sanan –
Suvren ozan muaksi hän luadi oman muan.

Mivn kajkkiè ozakkahembi päjvä.

Istun miè ènzimäzessä rjadassa, kuvndelen, kujn paistah kolhoznikat-životnovodat, a iče èn ota sil'miè Stalinasta. Mivn luona istuj Pionera Vanja Čulkov kolhozasta "Bezbožnik". Mäni jal'gimäne zasedanija. Himottav kajkeksi igiä panna mujstoh Stalinua, dogadiè joga hänen lijkunda, joga muhahtanda. Ved' konza kyläh myöstiäčet, ènzimäne, mih näh kyzytäh, tämä – "A tovarišua Stalinua näjt?"

Kerrassa näen: Iosif Vissarionovič muhahtelov i käellä kuččuv mejdä prezidiumah. Myö kočahtimma sijojlda i luottuačimma tovariščan Stalinan luoh.
– Kujn tejdä kučutah? – hän mivda kuččuj "työ". Miè vastajn:
– Miša Kulešov.
– Opastutta školassa?
– Da – vijennessä klassassa.
– Moločča! – sanoj Iosif Vissarionovič i lujah kabuj mivn. Miè ihastuksista èn tièdänyt, midä ruadua.
– Nu, varustuače, pagizemah rubièt, – sanoj mivlla tovarišča Stalin.

Konza loppi sanonnan kolhoznikka, predseduatelja sanoi:
– A nyt rubièv pagizemah Pionera Miša Kulešov kolhozasta "Krasnìj luč", Belevskojda rajonua, Moskovskojda oblastiè. Mivlla annettìh taburetkan, i miè rubejn sanelemah, äjjan-go myö pionerat kazvatimma vazojda.
Konza sanojn, čto kazvatimma 18 vazua, 10 säl'gyö i puaran hevosta Krasnojh Armijah varojn, – kajkin ruvettìh čilkuttamah käzillä.

Vièla miè sanelin sih näh, kujn opastun, äjja-go mivlla oli otličnoida otmetkua i midä myö ruamma pionerskojssa otrjuadassa. Sijdä kiännyjn prezidiumah päjn i sanoin:
– On mivlla kyzyndä tovarišča Stalinah. Kolhozassa èj ole pionerojn kodiè. Miè kyzyn, čtobì tovarišča Stalin avttajs mejllä tässä azièssa.

Konza miè lopetin sanonnan, tuas lähtin prezidiumah. Tovarišča Vorošilov andoj mivlla kättä i, muhisten, sanoi:
– Moločča, otamma sivn hebozet.

A tovarišča Stalin kabuj mivn, otti yskäh i sejzatti stuvlalla. Hän lujasti kobristi mivn käen i sanoj:
– Avtamma, avtamma.

Ni konza vièlä miè èn ollut nijn ozakas, kujn sinä ildana!

Leninan ordena.

Èj ni konza vièlä ollut tädä, čtobì pièni tyttöne sajs nijn suvren nagradan.

Pionerkan Mamlakat Nahangovan Sovetskoj pravitel'stva nagradi hyvän kolhoznojn ruavon tuačči Leninan ordenalla. Tämä oli 1935 vuvven lopulla.

Leninan ordena on kajkkiè počjotnojmbi ordena miän muassa. Sidä piètäh miän muan kajkista parahimmat ihmizet. Leninan ordenan alla tyketäh kajkista rohkièmmat, kajkista vernojmmat sydämet.

Kajkista rohkièmmat, kajkista učjonojmmat professorat, kajkista mahtaemmat muasterit piètäh Leninan ordenua. Mäni äjja vuotta sijdä, kujn kuoli Vladimir Il'ič Lenin. Kommunistat jatketah Leninan azièda. Kommunistojlla rukovodiv paras lenintsa – Tovarišča Stalin. I ihmizet, kumbazet ruatah Stalinan nevvoloida myöten, kumbazet avtetah Leninan azièlla, ollah nagradittu slavnojlla Leninan ordenalla.

Mamlakat syndyj sinä vuodena, konza kuoli Lenin. Hän parahimbièn Tadžikistanan udarnikoin ke tuli Moskovah sovešanijalla.

Stalin podari hänellä čuasut. Mamlakat pidäv vazenda kättä kajken ajjan vähäzel'di kallalleh. Hän: nostav käen korvua vaste i kuvndelov: tik-tak, tik-tak. Hyvin tiketetäh.

– Sivlla, naverno, muččozilla kizata himottav? – kyzyttih händä kerran.
– Miè èn suvače muččozilla kizata, – vastaj Mamlakat. – Mivlla on interesno opastuo, ruadua on interesno. Hlopkua kerätä on interesno. Miè olin pièni, i mivda èj työnnetty sidä keriämäh. Sillojn miè iče školan jal'geh rubejn hlopkua keriämäh. Hlopkua pidäv kerätä kahtella käellä. Miè kajkkiè opastan sidä keriämäh kahtella käellä. Mejllä kolhozassa mièhet kerätäh vijzikymmendä kilogrammua. Miè ènnen keräjn yhtellä käellä, i mivlla oli vijzikymmendä kilogrammua. Kuvvennella päjvällä miè rubejn keriämäh kahtella käellä i keräjn sada kaksi kilogrammua.

Mamlakat saneli, čto hän opastuv školassa tojzessa klassassa. Hän on otličnitsa. Nyt Mamlakat jo on pionera.

Komandiran podviga.

Vragat rikottìh ravda dorogan. Jugiè poezda lähti pojs rel'sojlda. Jarähtyksestä räjjahtettih kaksi tsisternua benzinan ke. Sidä i kačo viskuav tulen tojzièn tsisternojn piällä. Èj èdähänä oli voennojn ohranan posta. Postalla kuvldìh räjjahtyksen. Komandira bojtsièn ke ruttoh hyppäj abuh.
– Èrottele vagonat! – kirgaj hän i luottuači palajan sostuavan luoh. Hänellä jallesti vagonojn luoh juostìh krasnoarmejtsat i železnodorožnikat. Tojne tojzella jallesti tövkittih vagonojda èdeh i tagah. Jaj vièlä kaksi tsisternua benzinan ke. Joga minuttua hyö vojjah räjjahtiä. Ka tövkättih yhten. Jaj vièla yksi. Tuli on ylen lähellä. Komandira rohkièsti luottuačov vagonojlla keskeh, èrottelov stsepkan. Ka i tämä tsisterna on bezopasnojssa kohtassa.

Nijn komandiran rohkehus i nahodčivosti spassittìh yhtehistä èluo moneh tuhattah rubljah.

Miän mua.

On muailmassa yksi suvri mua. Tämä mua on kajkista suvrin muailmassa. Tämä mua on SSSR. Kyzymmä tämän muan èläil'dä, kajkilda kerdah, radiuo myöte:
– Mi suvtkin ajga tejllä on?
Yhtet vastatah: Mejllä on huomnes. Tojzet vastatah: Mejllä on puoli päjviä. Kolmannet vastatah: Mejllä on ilda. Kyzymmä tämän muan èläil'dä kajkilda kerdah:
– Mi vuvven ajga tejllä on?
Yhtet vastatah: Mejllä on keviä. Tojzet vastatah: Meillä on talvi. Kyzymmä tämän muan èläil'dä:
– Midä bogatstvua tejllä on?
Yhtet vastatah: Mejllä on ravdua. Tojzet: Mejllä on lejbiä. Kolmannet: Mejllä on kivi hijl'dä. Nellännet: Mejllä on hlopkua. Vijennet: Mejllä on neftiè. Kyzymmä tämän muan èläil'dä:
– Midä tejllä on vähä?
Yhtet vastatah: Mejllä ravdua. Tojzet: Mejllä lejbiä. Kolmannet: Mejllä kivi hijl'dä. Nellännet: Neftiè. Vijennet: Hlopkua.

Missä èj ole lejbiä, – sinne pidäv vijja. Missä èj ole hlopkua, – pidäv vijja sidä. Missä èj ole neftiè, hijl'dä i ravdua, – pidäv vijja nijdä.

Korabljat matkatah Moskovah.

Sejzon sillalla, kanualah kačon,
Kačon virduajah golubah vedeh.
Ièssä meččä on, vallottav vakzuala,
Tähtiè kullasta ozuttav èdäh.

Kačon kanualah, mujstelen ièllistä:
Vanhua meččiä, i uruo, i mägiè.
Kajken pajkan on muvttanut ynnäh
Miän ruadajan rahvahan vägi.

Kohti Volgasta kanualua myöten
Suvret sudnat nyt matkatah tiälä.
Sejzon sillalla miè, a mivn ièssä on nyt
Yvzi kanuala gordoj i vällä.

Slučaj rajalla.

Časovoj avaj kalitkan i valgaj èlektričeskojlla fonarizella kymmenen vuodizen brihaččuzen. – Sivlla midä, äbäreh? Yöksyjt, min-go?
Brihačču tahtoj vastata, no èj vojnut sanuo ni yhtä sanua.
– È-è, da siè, vejkkozeni, kyl'mit ynnäh. Tule teriämbäh! Häi salbaj kalitkan i zvoni dežurnojlla.
– Tiälä on brihaččune mittyne ollov. Ynnäh kylmänyt. Pionera, nägöväne: Galstukka ruskiè on kaglalla sivottu...

Vijkon pionera viruj zastuavan načal'nikan kabinetassa, katettuna piästä jalgojh suaten villazeh od'jualah. Dohtori vojdeli hänen ihuo i korviè vazelinalla.
– Kovah on kyl'mänyt brihaččune, – sanoj hän načalnikalla, konza lopetti oman azièn. – Käet ollah kyl'mätetty vähäzel'di. Pövry se mittyne!
– Da-a, – sanoj načal'nikka, kaččoen brihaččuh. I, vähäzen duvmajduo, lizäj: – No yöksyö hän èj vojnut. Tässä on tojsta. Työ sanokkua dežurnojlla, čtobì tojs palavua čuajuo.
Načal'nikka novzi stolan taguada i istuoči brihaččuzen luoh divanalla.
– Nu, kujn, kebièmbi on? – kyzyj hän brihačulda.
– Lämbièčit vähäzen? Sejčas tuvvah čuajuo.
Brihaččune avaj sil'mät. Hän kačahti ihmizeh, istujah hänen vièressä, stolah, zavalittuh knijgojlla i bumuagojlla, knijga škuappah stjokla ovilojn ke i piètti oman kačahtuksen kruvglojlojh sejnä čuasulojh. Oli vijettä minutatta čuasu.

– Kujn kučutah sivda?
– Mih s', – hilljah vastaj brihaččune.
– Sejčas čuajuo juomah rubièmma. Tahtot čuajuo?
Miša pyörähytti piällä.
– Mivlla pidäv načal'nikkua, – sanoj hän istuhuo vähän iänettä.
– Načal'nikkua? Miksi sivlla načal'nikka?
– Tuatto työndi.
– Nu, pagize, Mihas', miè olen načal'nikka. Vajn miksi tuattos työndäv sivda pajdazillah tämän mojzella siällä?
– Tämä miè iče. Turki kivgualla kujvi. A ottua èj suanut.
– Mintäh èj suanut?
– Sièlä mittyzet ollov diädöt tuldìh i najne yksi. Bombat hejllä ollah i revol'verat. Sanottìh tuatolla, čtobì meččiä myöten suattajs. Grozittìh. Tuatto hilljah i työndi mivda sanomah tejllä. Načal'nikka kebièl'di hengähti.
– Ajja-go hejdä on, èt dogadinut? – kyzyj hän, lähestyen pionerah päjn.
Miša rupisti očan.
– Hengiè sejččemen ili kaheksan liènöv kajkkiè.
– Bombièn ke sanot?
– Da, iče näjn. Turkin alla yhtellä. I revol'vera pitkä.
– A èj-go hyö sanottu tuatolla, – piètti hänen načal'nikka, – èj sanottu, kunne hejdä vediä pidäv?
– Sanottìh. Vajn miè èn èllendänyt: Sjomkinah, ili Savkinah – hutorah joven taguah.
– Ammujn siè koista?
– Kaksitojsta oli.

Načal'nikka kačahti čuasulojh i bojko novzi.
– Pidäv kijrehtiä, – sanoj hän, ottaen telefonnoj apparatan trubkua.
– Mivlla sanottìh, čto lesnikan koissa on vooružjonnoj banda sejččemen–kaheksan hengiè... Pidäv dejstvujja.

I vièlä zvo'nka.

– Zastuava oružijah. Andua granuatat! Sanokkua mivn najzella, čtobì ottajs pioneran iččièh luoh. Kajkki...

Hän bojko pani šinelin piällä, provièri "mauzeran" i, silittäen muhizijua Mihasjua, avaj oven:
– Nu, hyviä yödä. Geroj. Huomena pagizemma.

Terveh rodina!

(Sovetskojn Sojuzan gerojn I. D. Papaninan rasskuaza)

Ènnen miän èkspeditsijan lähtendiä Moskovasta Severnojlla poljusalla miè sanelin "Pionerskojn pravdan" lugijojlla, kujn rubièv ruadamah drejfujušoj poljarnoi stantsija.

Mujstan, čto miè annojn omilla piènillä tovariščojlla sanan, čto kujn vajn myöstiäčen Suvrella Mualla, nijn sanelen hejllä, kujn mäni èländä Severnojlla poljusalla. kujn näettä, lapset, oman sanan miè vìpolniin. Kogonasta yheksän kuvda virralla i tuvlella kandeli miän jiä lavttua Arktikan rannattomiè vezilöjdä myöten.

Miän otkrìtijat.

Ajjat učjonojt ènnen sanottìh, čto sièlä èj ole èländiä, no tämä èj ole ojgiè. Myö näjmmä Severnojlla poljusalla lindulojda. Miän luagerih tuli kondiè kahten pojgazen ke. Näjmmä myö vièlä meri janistä i kajolojda.

Äjjan hyviä i poleznojda nabljudenijua luadi miän gidrobiologa Pjotr Petrovič Širšov. Okažièči, čto Poljarnojn bassejnan jiän alla on èländä. Okeanan syvyksistä myö sajmma nasekomojloida i kazvoksiè. Hyö iče èj vojja lijkkuo, a hejda linkuttav sijasta tojzeh virda.

Äjjan myö keräjmmä kazvoksiè, meduzoida i ruakkoida. Kalojda myö èmmä lövdänyt, no voit sanuo, čto nijdä on. Mujten èj sièlä olis ni kondièda, ni meri janistä, ni lindulojda, kumbazet syvväh kaloida. Kajkki tämä ozuttav sidä, čto èländä sièlä on. Ajjat issledovateljat sanottìh, čto poljarnojn basseinan jiät lijkutah poljusasta ymbäri. Tämä èi ole ojgiè. Miän virran vedämä poljarnoj stantsija ujdi ojgièda linijua myöte jugah päjn počti 2500 kilometralla.

Miän èländä luagerissa.

Huomneksesta myöhäzeh ildah suaten myö ruavojmma. Sana "ilda" tässä èj ole sijojllah. Kezä kuvlojna tiälä päjväne èj laskièčenut. Se nijn lämmitti miän jiä lavttua, čto miän linnasta ymbäri lièttih jarvet.

Konza mejllä pidi tijjustua okeanan syvehys, nijn ruaduo oli kajkilla kylläl'di: Vuorokkah myö pyöritimmä lebedkua.

Jiä lavtta èjstyv jugah.

Miän jiä lavtta èjstyj jugah. Läheni talvi. Tuagièh ulvoj pövry. Tumanat i pil'vet katettìh luageriè. Sijdä päjväne pejttyj. Tuli poljarnoj yö. Pövry siänä mejllä oli ylen jugiè. No myö olimma spokojnojt. Jogahine mejstä tièzi, čto partija, pravitel'stva i armas Tovarišča Stalin èj jatetä mejdä pahah položenijah.

Kerran palatkan ynnäh kattoj lumella. Pidi kajvua ylen suvrih kivoksih hodulojda i tranšejojda, čtobì piästä piha puolella, a mejllä oli kallis joga minutta. Jogahizella himotti luadiè ènämbi naučnojlojda nabljudenijojda kaččomatta siälöjh. "Severnojn poljusan" stantsija andoj tièdolojda Suvrella Mualla omih naučnojlojh nabljudenijojh näh.

Lopulla miän jiä lavtta tuli Grenlandskojh mereh. Tämä meri bavhuzi ymbäri suvtkat. Tuvli revitteli palatkua. Kajkki nämä päjvät myö istujmma palatkassa. No Fjodorov i Krenkel' i sillojn luaittìh svodkojda siäh näh.

Ènzimäne ihmine Suvrelda Mualda.

Ènzimäne ihmine Suvrelda Mualda, kumbane tuli miän luagerih, oli ljotčikka Vlasov. 19 päjvänä fevralja kuvda myö näjmmä èj èdähänä miän luagerista ledokolat "Murman" i "Tajmìr". Suvren ihastuksen ke kačojmma myö, kujn korablilojn lajjojsta čièpin luaduh lähtièttih rahvas mejh päjn. Hyö astuttìh ruskièlojn flagojn ke käzissä. Myö novzimma korgièlla jiällä i, nostahuo yläh ičellä èdeh suvren Stalinan portriètan, vuotimma korablilojn rohkièlojda èkipažojda.

Mivlla i mivn tovariščojlla tahtomatta pyörähtettih sil'millä kyvnelet.
– Terveh, vellet armahat! – kirrujn miè lähenijojllä ihmizillä.

Konza loppièčettìh privetstvijat mudrojn Stalinan čestiksi, kumbane andoj mejllä vägiè ruavon ajgana zimovkalla, ihmizet sejzavvuttìh mejstä ymbäri. Jugiè on sanuo, midä oli tällä minutalla jiällä. Mejdä vähästä èj revitetty palaziksi. Jogahine Tahtoj ènzimäzenä andua mejllä kättä.

15 čuasun 55 minutan ajgana Èrnst Fedorovič istuoči jal'gimäzen kerran oman radio stantsijan luoh i peredajčči Moskovah, Kremljah Tovarišča Stalinalla i partijan rukovoditeljojlla raportan.

Sen jal'geh hän peredajčči: "Kajkilla, kajkilla, kaikilla. Lopen oman ruavon. Krenkel'".

I ka myö olemma Suvrella Mualla. Terveh, miän Suvri, vägevä rodina!

Adrasta samoljottah suaten.

(Sovetskojn Sojuzan gerojn – ljotčikan Vodop'janovan sanonnasta)

Miè synnyjn krest'juanskoissa perehessä. Konza mivlla oli seiččemen vuotta, miè sanojn dièdolla:
– Miè pajmeneksi lähten, – ylen äjjaldi suvačen plajjuttua ruoskalla.
No èj tullut olla pajmenena. Zavodièči graždanskoj vojna i miè lähtin dobrovol'tsaksi Krasnojh Armijah.

Frontalla miè näjn avtomobiljan. "A ved' hyvä on olla šoferana" i duvmaičin miè i rubejn opastumah upravljajmah avtomobiljalla. Vuvven jal'geh miè sajn šoferan zvanijan.

Kahten vuvven jal'geh miè ènzi kerran sajn ajamah voennojlla samoljotalla. Tässä mivlla tuli uvzi tahtonda. "Tahton olla i liènen ljotčikkana," – rešijn miè.

Oli mivlla jo 23 vuotta, no olin miè vièlä polugramotnoj, a samoljotta on mašina ylen složnoj i trudnoj. Rubejn miè opastumah ruadamah ènämmän ènnistä. No yksin miè èn olis vojnut spruavièčiè. Mivlla avtettìh tovariščat. Mivlla avttoj miän mua, miän partija, miän pravitel'stva.

Mivn työnnettih opastumah. Školassa miè olin moni vuotta. Ruavojn nijn, čtobì opastuo tièdämäh joga vintikka, joga mašinan čuasti. Mivn opastajana oli t. Spirin. I ka miè olen pilotta!

No pilottojda (ljotčikkojda) mejllä on äjja. A mivlla himotti novsta korgièmmalla kajkkiè, Lendiä èdemmäksi kajkkiè i olla ilmassa vijkombi kajkkiè. Mivlla himotti lendiä sinne, missä vièlä ni konza èj lennellyt samoljotta. Sen mojzena muan randana oli miän Severa. Miè rubejn lugemah Severah näh, rubejn izučajmah sidä. Miè luvin äjjan, äjjan knijgua Severah näh. Kaheksan vuotta miè valmistujn lendoh varojn Severnojlla poljusalla. I ka, lopulla, mivn korabli "N–170" lendäv Severnojn poljusan luoh. A mivn ke i mivn opastaja – Spirin.

Arvotus.

Čirizöv, a èj ole čirka, lendäv, a èj ole lindu, vedäv, a èj ole hebone.

Mivn opastunda.

Konza miè kävelen Moskovan uvliččojda myöten nijn ajvin duvmajčen, midä esli kujn mivn tuatto olis nostua kalmasta? Hän naverno èj tundis èj vajn linnua, no i sidä kohtua, missä èli kajken ijan. Hän ni konza èi tundis oman pihan ihmiziè: hiän ihot, ènnen igävät, huolikkahat, kumbazilla ajvin nägyj tuska huomnizeh päjväh nah, nyt muhistah vesselällä ihastuksella. Hän ni kujn èj uskojs, čto nämä vesselät, hyvin suoritetut lapset, kumbazet portfelilojn ke käzissä astutah levièsti avattulojh hyvièn školièn ovilojh, ollah rabočojlojn lapset.

A ved' ènnen ènämmät lapsista èj vojdu kävvä školah. Miè synnyjn rabočojn perehessä, Moskovassa. Uvličča oli pièni, redukas. Vièlä piènenä mivlla pidi kaččuo lapsiè. Tuatto i muamo ruattìh, i guljajndah näh mejllä vanhemman vellen ke èj suanut i duvmajja. Tuatto vähän mahtoj kir'jah. Muamo oli gramotnoj najne i kajkella väellä avttoj mejllä, čtobì opastuzimma hyvin. Myö vellen ke opastujmma načal'nojssa školassa.

Jugiè oli mejllä opastuo. Komnatta oli pièni, tulena oli pièni kerosinovoj lampane, rahvasta äjja, piènet lapset pyörittih ymbäri. Konza velli loppi školan, hänen annettìh tsinkografijah "Prelest'". Ruavolda velli ajvin tuli kodih kyvnelissä.

Hän saneli mejllä, kujn händä lyvväh. Tsinkografijassa pidi ruadua kislotan ke, i vellen jallat ajvin oldìh èlävällä lihalla.

Mivda tahtottìh andua opastumah sapožnikaksi, no muamo nägi, kujn jugiè on vanhemman vellen "opastus", i rešši hän andua mivn remeslennojh učiliščah. Miè tulin ispìtanijojlla. Pidi prijmiè 58 lasta, a lapsiè tuli 700. Mivda školah èj otettu. Muamo itki kajken yön.

Nähtyö, kujn muamo tuskuači mivn tuačči, miè kuottelin pidiä ispìtanijua podgotovitel'nojh klassah. Mivn prijmittih. Lopetettuo tämän klassan, hyvän opastunnan tuačči mivn prijmittih remeslennojh učilišah èkzamenoitta.

1914 vuodena syttyj vojna. Otettìh i mivn tuaton. Miè èn vojnut loppiè školua, sentäh čto pidi männä ruadoh. Ruavojn miè špornojlla zavodalla. Tiälä ruattìh lapset. Mivn povedenijah èj mièldynyt izändä i viskaj mivn pihalla.

Vijkon kävelin miè ruavotta, sijdä postupijn kattila zavodah. Ruado oli jugiè. Pidi kannella jugièlöjdä ravda listojda.

Opastunnan miè lopin vasta Oktjabr'skojn revoljutsijan jal'geh Krasnojssa Armijassa. Nyt miè kajkella väellä tahton avttua lapsilla opastunnassa, čtobì hyö luadièčettajs hyviksi Sovetskojn muan pojiksi.

I tejllä, lapset, miè tahton hyviä opastusta. Tuatot i dièdot omalla verellä suadìh tejllä varojn ozakkahan èlännän. Tejllä varojn ollah stroittu uvvet školat, savut, klubat, teatrat, dvortsat. Tejllä on annettu äjja, a kyzytäh yhtä opastukkua, opastukkua, opastukkua!

Suksilojlla.

Trubin piällä pyöriv savu.
Lumi päjväzestä rojstav.
Pertih lendäv lapsièn ravu.
Ota sukset, viji koista!

Šarfa kaglah, sukset jalgah
Pane bojkozeh i aja
Mi on vägiè peldoh levièh,
Missä zvièrin jal'giè äjja.

Ihuo näpistelöv tuvlut.
Joven jiällä lumi langej.
Närièt, kojvut, savut, mečät
Čomah kattoj lumi valgiè;

Lejkkuav sil'miè lumi valgiè.
Krijčkuv mualla suksen alla.
Kiännä gorah – liènöv ägiè!
Rohkièh aja – Èlä langiè!

Ièssä leviè plavni rovnoj,
Hyvä i kebiè ajua on.
Tuvlov vastah, hengiè salbuav,
I Talvella vesselä pellossa on.

Signuala.

Astuv kerran ravda dorogan storoža Semjon meččiä myöten. Päjväne jo oli alahana. Kajkki oli hilljah. I kuvlov hän, kujn budto ravda ravdah kolizov.

Lähti Semjon astumah bojkombah. "Midä tämä znuaččiv?" – duvmajčči hän. Tuli hän mečästä ravda dorogan luoh. Nägöv, dorogalla kygryttäv ihmine i midä ollov ruadav. Rubej Semjon hilljazeh novzemah hänen luoh; duvmajččov ken gaikua tuli vorujmah.

Kaččov, ihmine novzi; käzissä hänellä on ravdane loma. Nostaldi hän lomalla rel'san i èjsti sen sijojlda pojs. Pimeni Semjonalla sil'missä, tahtov kirrata. Iändä èj ole. Juoksov hän yläh, a ihmine tojzeh puoleh vièröv. Poezda tulov passažirskoj. I pièttiä sida èj sua: èj ole flagua. A rel'sua tyh'in käzin sijalla èt pane.

Kuvlov hän, čto fuabrikan gudka gudiv – 6 čuasuo. A 2 minuttua sejččemettä tulov poezda.

Tuli Semjon èjstetyn rel'san luoh. Èj tijja midä ruadua. Kuvlov – lojttone vihellys, kuvlov – rel'sat hilljazeh särizemäh ruvettìh.

Lähti Semjon juoksemah poezdalla vastah. Pièttyj sadalla sylellä sijdä kohtasta, Missä oli rel'sa èjstetty. Midä ruadua?

Hejtti hän šuapkan, saj kormanista pajkkazen, otti vejčen suappuan siärestä, ozaj vejčellä vazembah kädeh ylembäh kyngiä, – brizgahti veri, rubej vuodamah palavana virdana. Kastoj hän vereh oman pajkkazen, levitti, ojendi, kijnitti viččah, i nosti oman "flagan". Sejzov, flagalla hujskuttav, a poezda jo nägyv. A veri vuodav i vuodav. Liččuav Semjon lejkattuo kättä kyl'giè vaste. Tahtov, čtobì veri èj vuodajs. No veri èj pièty. Pyörevdyj piä. Yksi duvma pyöriv: "Langièn. sorran flagan". I rubej pimenemäh hänen sil'missä, i sordi hän flagan. No mašinista jo nägi sen. – poezda pièttyj. Hypättih vagonojsta rahvas, sejzavvuttìh tukkuh.

Nähtäh, venyv ihmine, a hänen lähellä viččah sivottu verikäs pajkkane.

Perämiès.

Merdä myöten matkuav parohoda. Pristani on jo lähellä. Äjja on parohodalla rahvasta. Ylähänä sejzov perämiès. Kerdah paluballa tuli kapitana, kuččuj matrosan i sanoi:
– Alahalda tulov savu, tijjusta, midä sièlä on.
Matrosa juoksi.
– Sièlä on tulen palo. – sanoj hän.

Èj nähty paluo ajjalleh, a nyt kajkki parohodan aline puoli oli tulessa. Pahan vièstin yhtessä minutassa tiijustettžh kajkki ajajat.

Novzi tuvli, tuli leveni. Lapset i najzet suatettìh kajutojsta tojzèh kohtah. Parohoda tävvellä hövrylla ajoj randah. Ylähänä, kujn i ènnen, sejzoj perämiès i oh'jaj parohodua randah päjn. Kajkkiè suvrembi i palavembi tuli oli hänen alla. Joga minuttua vuotettìh, čto rubièv palamah sièlä, missä sejzov perämiès. Palavemmaksi i kestämättömäksi tulov ägiè. Matrosat valmistetah probkovojlojda krugiè najzilla varoin. Mièhet hejtetäh piäl'dä vuattejda i valmistuačetah uimah. Randa lähenöv. Rannasta tullah venehet abuh.

– Perämiès! – kuččuv kapitana. – Vojtgo jiähä pajkalla vièlä 5 minutaksi?
– Miè rubièn starajmah, kapitana.
A tuli lähenöv i lähenöv. Savun taguada kuvlov hän kapitanan sanat:
– Lapset i najzet, istuočekkua venehih! Tojzet – ujmah.

"Piästyöt olemma", – duvmajččov perämiès i luottuačov vedeh.

Dijkoj pikkine i šakala.

Suvri dijkojlojn hebozièn tabuna käveli aziatskojssa stepissä. Mäen tagana istuj suvri šakala kaččoj yhteh pikkizeh. Hän vuotti, konza muamo sijrdyv pikkizestä. Èj ole ni midä magièmbua šakalalla, kujn pikkizen liha.

Pikkine oli jo kaksi kerdua ylen lähellä šakalasta, no joga kerdua sijnä oli muamo. Šakala varai sen kabièlojda.

Vuotti hän, vuotti, ni midä èj vijdinyt. Rešši, jo šakala lähti i ryömi pojs. Sillojn sen nägi pikkine. Pikkine tahtoj tiijustua, ken se on. Nosti hännän i lähti kahtajalgua šakalan luoh.

Šakala istuj sijojlleh i vuotti. Konza pikkine läheni, šakala hyppäj pojs, no nijn, čto pikkine kerkij juosta jallesti.

Šakalalla pidi muanittua pikkine mäen tojzella puolella, èdemmäksi muamon sil'mistä. Mäen taguana šakala kiändyi i tahtoi tavata pikkizen kerosta. Pikkine kiännyl'di, kočahti yläh, löj tagajallojlla muah. Šakalan hambahat livskahtettìh nahkua myöte. Pikkine potkaj jallojlla, i kerralla kuvli kivistännän niärävissä. Hän kirrahti, i kerralla kuvluj vastaus. Muamo lendi ylä mägeh ličattulojn korvièn ke, irvisti hambjoahat i vihazena hyppäj šakalah. Keldazet villa palat lennettih šakalasta. Tora kerdah muvttuj ajandah. Šakala juoksi èdellä, hebone jallesti. Šakala kuvli vihazièn hambahièn lähestymizen. Lopuksi šakala pejttyj mäen tagah.

Pikkine ihastuksissa juoksi muamon ke joven luoh. Veri kajdazeldi vuodi tagajallasta. Joven luona nikkine imi kylläl'di i ujnoj magièh uneh.

Säl'gyne.

Mečässä pajmennettìh heboziè. Vìjgonan luona, pojkki mečästä oli ravda doroga. Yksi säl'gyne söj kylläl'di hejniä i tahtoj lähtiè kodih. Kylä oli lähellä. Hän astuj ravda dorogua myöten.

Tagana kuvluv mittyne ollov jurinä i šumu. Säl'gyne kačahti tagah i nägöv, tulov mi ollov suvri i musta. Hän pöllästyj i tahtoj hypätä pojs dorogalda. A sijnä oli korgiè nasìppi.

Sillojn säl'gyne lähti juoksemah ièlleh päjn i tuas kačahti tagah. Poezda tavotti händä. Säl'gyne lähti juoksemah vièlä teriämbäh. Mašinista hillendi vähäzen parovozan hoduo. Hän andoj gudkan, čtobì ajua säl'gyne dorogalda pojs. A säl'gyne nosti oman lyhyön hännän i juoksi ièlleh rel'sojn välissä. Parovoza tuas vihel'di i rubej jugièh puhkamah truvasta läbi. Puhkanda kuvluj kajkkiè meččiä myöten. Säl'gyne juoksi, mi oli vägiè. Kerralla hän dogadi, čto nasìppi on madala.

Hän kačahti i nägi tagana kaksi losnijua mašinan sil'miä. Čudoviša jo tavottav händä. Sillojn hän mahni rel'sojsta piäličči i lähti juoksemah nurmiè myöten. Hänen syväjn äjjal'di tykki pöllästyksestä, a mašinista nagroj i duvmajčči:
– Aha! pöllästyj mièletöjn. Nu, nyt vojt lizätä hoduo. Poezoda juryn i sihizennän ke lähti ièlleh i kiännyndä kohtalla vihelläl'di. Säl'gyne juoksi pojs, čtobì pejttyö meččäh. Sijdä hän nägi, čto pitkä čudovišča mänöv– sijričči i èj koske händä. Hän kerdah uspokoičči i pièttyj. Säl'gyne hirnakojčči hiènolla iänellä, ihastuksissa pyrskähti, rivhtaj hejniä i spokojno juoksi kodih.

Armastelu.

Kostja i Fedja mändih nijtyllä hebozih. Fedja kyzyj Kostjalda:
– Kujn siè ajvin hebozen tabuat terväh? Miè èn voj ni kujn tavata.
– Èn tijja, – vastaj Kostja.
Heboziè on nijtyllä äjja. Hyö syvväh verestä hejniä. Brihačut mändih hebozièn luoh, kumbazilla hyö aivin ruattìh.

Fedjan hebone njuvpisti korviè i kiändyj vihazena pojs.

– Kačo, Kostja! Korviè njuvpistelov, hyvä kujn èj potkannut, – siändynnyönä sanoj Fedja.
– Hän èj suvače sivda. Siè ajvin lyöt händä, – sanoj Kostja.
– Ken-ba èj hevosta lyö! Kajkin lyvväh.
– Se on paha! Hevosta èj piè lyvvä, pidäv vajn täpyttiä i andua lejbiä.

Kostja mäni yhten hebozen luoh, andoj sillä palazen lejbiä i täpähtytti kaglua.
– Kačo vajn, kujn terväh sen suat!
– Tuo hebone on hyvä i tyvni.
– Tämän mojzeksi tulov i sivn hebone, kumbazella siè ruat, vain èj piè sidä lyvvä.
– Nu, ota siè tämä hebone.
– Anna oh'jat.
Fedja jaj pidämäh Kostjan hevosta.

Kostja mäni Fedjan hevosta tabuamah. Hebone kiändi piän, liččai korvat i kiändyj, tahtoen potkata, no Kostja pagizutti händä i ozutti lejbä palazen.

Hilljazeh tuli hebone Kostjan luoh i otti lejbä palan. Sillä ajgua Kostja pani oh'jat hebozella piäh.
– Kačo, kujn miè ruan, – virkoj Kostja i andoj povodan Fedjalla.

Armastele hevosta, èlä lyö, hebone èllendäv sen.

Harmo.

Gnedkua suvattìh kajkin: hän oli tyvni, hojkkajalgane, hyvin juoksija hebone, no ylen terväh vajbuj. Kerran istujn i duvmajčin, mistä ottua hebone Gnedkan sijah.

Èj Gnedko godièčenut rajan vardejčendah varojn. Mivn luoh tulov Krasnoarmejtsa veen vedäja. Ylen ruskonnut, vihastunut.
– Tovarišča Komandira, – sanoj hän. – Harmon ke èj voj ruadua omiè ruadolojda. Annakkua mivlla tojne hebone.
– Midä vigua Harmolla lièni? – kyzyjn miè.
– Ruadolojssa èj ole tolkuo. Veen vedämine on ylen otvetstvennoj ruado: esli èn sua vettä aijalleh, se znuaččiv, čto murgina myöhästyv i mièhet lähtiètäh näl'gäzinä vardejmah. Vasta kogonazen čuasun olin jarven rannalla. Miè ammullin veen puččih, a hebone rubej tel'mämäh i kuadoj tullessa kajken veen. A jarelläh jarveh päjn hän ni kujn èj tahto lähtiè.
– Lähten kačon.

Hebone oli nuori, levièrindane, jallat vägevät – yhtellä sanalla sanoen, se oli luja i hyvä hebone.
– Hyvä, tovarišča krasnoarmejtsa, – sanojn miè, – piästän miè sivn Harmosta i otan sen iččièllä. Vettä vedämäh otat Gnedkon. Tänä päjvänä äjjat kerävvyttih kaččomah, kujn miè račastan Harmolla. Kajkki tièttih hänen uprjamstvan.

Harmon tuodìh nijtyl'dä štaban èdeh. Miè lähenin, silittelin i kočahtin sadulah. Rivhtajn povodojsta, no han èi liikahtanut sijolda, sejzov kujn kuollut. "Nu, – duvmajčen, – sejzo. Mivlla tože on uprjamstvua." Laskin povodat. Istuočin hyvin sadulah i rubejn kurimah.
– Tovarišča komandira, – nagrettìh krasnoarmejtsat, – èj-go piè abuh tulla.
– Èj ni midä, – sanojn hejllä, Mivlla èj ole kijrehtä, anna sejzov. Harmo sejzoj vijkon. Kajkki mändih pojs. Hebone vähäzin rubej lijkahtelemah, mivh kaččov vihazalla sil'mällä, budto tahtov kyzyö: "vijkon-go siè vièlä rubièt sièlä istumah?"

No miè vajn istujn. Hebone rubej hirnahtelemah. Miè vajn istujn. Vijkko pidäjs sanella, kujn miè opastin Harmoa. Kuvn projdihuo hebone oli mivn hyvä tovarišča. Konza händä suatettìh juomah, hän sejzavduj mivn ikkunan alla i hirnahteli: "Tule, izändä, pihalla, mivlla on sivtta igävä".

Trevogan ajgana Harmoa èj piè kuččuo. Vajn kerritäh panna hänellä sadulan, kujn hän hyppiäv štaban luoh i hirnahtuksen ke sejzavduv pordahièn èdeh.

Kerran valgièlla pakkas yöllä miè račastin rajalla. Rajalla oli kajkki hilljah, vajn lumi račžizi hebozen jallojn alla i pakkane pavkahteli. Hebone kerralla sejzavduj i kaččoj èdeh päjn. Kačon. Lähellä èj nävy ni kedä. "Naverno lähellä kävelöv hukka," – duvmajčin i rivhtajn povodasta. No hebone èj lähtenyt dorogua myöten, a otti ojgièh puoleh avonazella puvstalla. Häi mäni kujn kojra linduh, ojendi kaglan, nosti korvat. Kerdah Harmo pièttyj. Hebozen ièssä hijhti pagoh miès valgejssa vuattejssa.
– Špiona, – Tuli piäh mièli.
– Sejzo, ammun! – kirgajn miè i koppajn revol'veran.
Špiona èj pièttynyt, vajn vièlä ravièmbah ajoj suksilla. Èn kerrinyt ottua povodojda, kujn Harmo rivhtuači èdeh i lähti mi on vägiè hijhtäjallä jallesti. Hijhtäja vazembah puoleh. Harmo jallesti, hijhtäja meččäh, Harmo jallesti.

Mečässä hijhtäja hillendi hijhtännän: sukset syväh upottìh lumeh. Harmo tavotti hänen.

– Sejzo!-Kirrujn miè i valmistujn hyppiämäh lumeh. Harmo kiännyl'di ruttozeh i miè lennin lumella.
"Nu, pahojn on azièt, – duvmajčin. – špiona piäzi käzistä. No, konza miè piäzin jallojlla, näjn, čto lähillä sejzoj hebone i hänen ièssä, lumessa vièrettelièči hijhtäja.

Vajn kergièv hän lumesta novsta, kujn hebone tövkkiäv händä očalla muah, i hijhtäja uppuov lumeh. Tojn hijhtäjan štabah. Hän oli špiona. Ka mittyne hebone mivlla on. Tsirkassa opastetut hebozet kävelläh kahtella jallalla. A tämä hebone tabaj vragan. Sen jal'geh Harmon ke èmmä èruo. Yhtessä vardejčemma Sovetskojn muan rajua.

Mullojn annettìh mivlla prikuazan sijrdyö tojzeh rotah. Prikuazassa oli sanottu, čtobì i Harmon sijrrettäjs mivn ke.

Lapsilla varojn.

Urokat kajkki,
Teriämbäh pihalla.
Teriämbäh kon'kazet
Tjopluhojh sivalla.

Bojkombah lennä
Ièlleh i ièlleh
Nijn, čtobì olis
Kajkilla mièleh.

Kačokkua, tuossa
Mägi on suvri.
Aja, čtobì vingujs
Korvissa tuvli!

Kijstazin tuvlen ke
Alah päjn lennä.
Nijn, čtobì tavottua
Èj sajs ni kellä.

Oj, mittune strašnoj.

Pihalla kizaj kazin pojgane. Pièni, vähävägine. Tänne juoksi kojra. Hypähti pojgane, sellän vembeleksi kiändi, villat nosti pystyh, usat ojendi i sejzov. Kojra astuj sijričči. Kuni kojra astuj, kazi kiändeli turvasta häneh päjn. "Kačo vajn, mittyne miè olen... Èlä duvmajče mivda koskiè – puvttuv."

Kazin kynnyöt ollah kindahissa.

Leva i rebo.

Basnja

Leva lièni vanha i èj vojnut tabajlla zvièrilöjdä. Ka hän i duvmajčči èliä hijtrohuolla: vièri peščerah i hejttiäči läzijaksi. Ruvettìh hänen luoh zvièrit kävmäh. No ni ken hejstä èj piästy jarelläh. Leva tabajli i söj kajkki, ken vajn tuli hänen luoh.

Tuli rebo, pièttyj lovkon èdeh i kyzyj levalda:
– Kujn èlät?
Leva vastaj:
– Pahojn. Miksi siè èt tule tänne?
A rebo vastuav:
– Jal'giè myöten näen, čto äjja on männyt sivn luoh zvièrilöjdä, no jarelläh ni ken èj ole tullut.

Tora.

Tämä oli lämbimässä muassa. Miè astujn negrojn ke. Kerdah miè näjn èdähänä dijkojn bujvolan. Se pyörij pajnetun piän ke juonikkahasta tigrasta. Bujvolan rungasta valuj veri.

– Tahtot-go nähtä torua? – kirguj negra. – Novskua kajkin puvlojh!

Negrat novstìh puvlojh kujn kazit. Hyö nostettìh i mivn sinne. Myö istuočimma oksilla i kačojmma. Tigra istuoči, möristen, a bujvola aivin pyörii ymbäri. Näjn mäni moni minuttua. Sijda buivola luottuači i pisti tigrua sarvilojlla. Tigra kočahti bujvolah i tartuj hambahilla kyl'geh. Tämän jal'geh hän kujn tuvli vièri pojs, i miè näin, kuin hänen nahkan täplät vilmahteldìh hejnikössä.

Tigra keräj kajkki väet i mörinän ke kočahti bujvolan piällä. Bujvola pajnoj levièn niskan i koppaj tigran sarvilojh. Hän pujsteli sarvilojllla a tigra grijbisteli i pureksi händä. Minutan ajgua bujvola pidi tigrua sarvilojssa, sijdä pajnoj piän i viskaj mualla. Hilljazeh lämmytti polvet i omalla jugièllä rungalla liččaj tigran muah.

Mörinä ... urizenda ... i pitkä kazin njavgumine. Bujvola punoj piällä, pyristelièči i möngyj. Hänen jallat säristih. Tigran ulvonda hilleni. Bujvola polgi tigrua kabièlojlla.

Konza bujvolan viha projdi, hän piètyl'di. Kajkki hänen suvri runga särizi. Hän rubej Möngymäh, abièzeldi i pitkäzeh möngymäh.

Tämä on bujvolitsa, – šopotti mivlla korvah yksi negroista. Hän kuččuv vazasta. Kačokkua. Negra ozutti pikkarasta, mustua, losnijua rungasta. kumbane virui heinikossa. Bujvolitsa häjlyen mäni vazan luoh. Se novzi i muamo rubej nuoleksimah händä.

Puskičča lehmä.

Oli mejllä lehmä, da sen mojne puskičča, čto oli sen ke gorjua. Kerran kaiken liävän murdeli sarviloilla, vazan luoh tahtoi piästä. Sarvet hänellä oldìh pitkät i oigièt. Jo èj yhten kerran tuatto tahtoj piliè sarvet, da kuin liènöv ajvin jatti.

Kerran kezällä muamo lypsi lehmän, laski vazazen i sanoj sizärellä:
– Aja, Fenja, hejdä joven luoh, anna sièlä kävelläh. Otti Fenja viččazen, ajoj joven rannalla, laski kävelemäh vällällä, a iče istuoči puvn alla.

Kerdah kuvlov Fenja: Mi ollov sahahti vičikössä. Kaččov: mi ollov harmua vičiköstä läbi tungièčov. Tyttöne duvmajčči, čto se on miän kojra Serko. Rubej Fenja kuččumah:
– Serko. Serko!

Kerdah kaččov – vazane, a sillä jallesti lehmä juostah kohti häneh, kujn uravojnnuot. Fenja ruttozeh novzi, liččuači puvda vaste, vazane hänen luoh. A lehmä hiät molemmat liččan puvda vaste, piän pajnoj, möngyj, èdizilla kabièlojlla muada kajvav. A sarvet kohti hukkah oiendi.

Fenja pöllästyj, pyzyttiäči puvsta molemmilla käzillä. Kirguo tahtov – iändä èj ole. A hukka kohti lehmäh luottuači, da i pojs kočahti: ènzimäzellä kerralla, naverno, sarvilojh koski.

Rubej hukka luottelièčemah to yhtiäl'dä, to tojzualda päjn, čtobì kujn ni olgah kyllestä päjn hvattiè lehmä libo vazane ottua. No, kunne ni luottuačov, kajkkièlla sarvet ollah vastah. Rubej sillojn tyttöne kirgumah, abuh kuččumah.

Miän kynnettih lähillä. Kuvllah i lehmä möngyv, i tyttöne ravizov. Juostìh kirrundah. Kujn nägi hukka čto rahvas juostah, ärähti vièlä kerran tojzen i tuh'jolojh. Ihastuj sillojn tuatto, čto èj pilinyt lehmäl'dä sarvilojda.

1. Lehmä tanhuossa – syömine stolalla.
2. Lehmällä majdo on kièlellä.

Arvotukset.

1. Omiè lapsiè èj unohta, i vièrahiè majjotta èj jatä.
2. Näl'gähine – mörizöv, kylläne – märehtiv, kajkilla lapsilla majjosta andav.

Rohkiè janis.

Syndyj janis mečässä i kajkkiè varai. Račkahtav missä oksane, hyrähtäv lindune, kirbuov lumi kömä puvsta, – janiksellä i hengi varbahissa. Varai janis päjvän, varai tojzen, varai nedelin i vuvven. A siidä kazvoj suvreksi, i kerdah nadojmi hänellä varata.

– Ni midä miè èn varaja! – kirgaj hän kajkella mečällä. – Ka èn varaja, i kajkki sijnä!
– Èj, siè, viärä sil'mä, siè i hukkua èt varaja?
– Ni hukkua èn varaja, ni rebuo, ni kondièda, – ni kedä èn varaja.

Tämä oli jo ynnäh nagrettava.
– Nu, midä sijnä on vijkko paista, – kirguj janis. – Esli mivlla vastah tulov hukka, miè iče hänen syön.
– Ah, kujn on inoj janis! Ah, mittyne on hän vähämièline".

Kirrutah janikset hukkah näh, a hukka, kujn sijnä ollut. Käveli hän mečässä omilla azijojlla, nällästyj i duvmajččov: "Hyvä olis janiksen lihua murginaksi suaha". Kuvlov hän, kujn missä ollov lähellä janikset kirrutah i händä harmuada hukkua majnitah. Hän pièttyj i rubej njuvhtamah ilmua i hilljazeh lähenemäh.

Tuli hukka ylehtynnyzièn janiksièn luoh. Kuvlov, kujn ne nagretah händä, a kaikkiè ènämmän kijttelièčija janis – viärät sil'mät, pitkät korvat, lyhyt händä.

"È, vellizeni, vuota, ka sivn miè i syön", – duvmajččov hukka i rubej kaččomah, kumbane janis kijttelièčöv omalla rohkehuolla. Janikset ni midä èj nähtä, vajn ènämmäl'di kizatah. Loppièči tämä sillä, čto kijttelièčija janis novzi kannolla, istuoči tagazilla käbälöjllä i sanoj:
– Kuvnnelgua työ, varačut. Kuvnnelgua i kačokkua mivh. Ka miè ozutan tejllä yhten azièn... Miè... miè...
Tässä kièli kijttelièčijallä rovno kyl'mi. Janis nägi hukan. Tojzet èj nähty, a hän nägi i èj ruohkinut hengähtiä. Sijdä lièni ynnäh vuottamattoma aziè.

Kijttelièčija janis kočahti yläh, kujn miäččy, i pöllästyksissa langej hukan levièllä očalla. Hän, kujn šara, vièri sel'giä myöten, pyörähti vièlä kerran ilmassa. Sijdä nijn lähti pagoh, čto kujngi valmis oli lähtemäh omasta nahkasta pojs.

Vijkon juoksi janis, juoksi, kuni oli vägiè. Hänellä ozuttuači, čto hukka tavottav händä i valmis on ottua hambahih. Jallineksi loppièčettnh ravkalda väet, hän ummisti sil'mät i langej tuh'jon alla. Tällä ajgua hukka juoksi toizeh puoleh.

Konza janis langej hukan očalla, hänellä ozuttuači, čto häneh ken ollov ambuj. I hukka pageni: "Vähä-go mečässä tojziè janiksiè voit lävdiä, a tämä oli mi ollov hovkennut.

Luvkka rokka.

– Nu, ka, – sanoj janis-muamo, – nyt vajn puhtastua luvkat. Terväh liènöv murgina valmis. A työ, lapset, èl'giä mešajgua mivlla, mängiä kizuamah pihalla.

Janis-pojgazet juostìh pihalla. Sijnä oli korgiè lièdžu. Vanhembi pojgazista hyppäj lièdžulla i rubej lièdžumah.
– Missä pièluksut on? – Mujstutti hän. – Miè ajvin pièn sidä lavvalla, čtobì olis pehmiè istuo.
– Miè terväh tuon sen, – sanoj kajkista piènin i juoksi kodih. Minutan jal'geh hän tuli jarelläh abevdunnut.
– Midä miè näjn! – sanoj hän. – Muamo sejzov keskellä kuhnjua i itköv.
– Muamo itköv? – pöllästyj vanhin pojgane.
– Naverno suvri pahus lièni!

Janis pojgazet juostìh koin luoh i hilljazeh oiennettìh turbazet ikkunah. Da, totta, muamo itki. Suvret kyvnelet tiputtìh sil'mistä lattièlla. Muamo pyvhki sil'miè fartukalla, i se oli märgä, kujn veestä nostettu.

– Midä nyt ruadua? – šopotti vanhin pojgane.
– Lähtemmä Maša tjotan luoh, sanomma hänellä kajken.

I lähtièttih janis pojgazet Maša tjotan luoh. Maša tjota oli harmua janis. Hän sillä ajgua pajkkaj sukkiè. Kuvnnelduo gorjan, hän hejtti očkat i pani sukan pois. – Vejakkiä mivda nyt muamos luoh! – sanoj häi janiksillä.

I lähtièttih hyö. Kajken ajjan dorogalla Maša tjota hengähteli jugièh, a pojgazet astuttìh piät pajnettuna. Tuldìh kodih. Muamo sejzoj keskellä latetta i itki. – Armas sizär! – sanoj Maša tjota. – Ken sivda obijdi? Sano kajkki mivlla ojgièh, èlä pejtä mivsta ni midä.
– Luvkka! – sanoj janis-muamo. – Ni konza miè èn ole čistinyt tämän kargehutta luvkkua!
– Luvkka? – dijvujčči Maša-tjota. – A myö duvmajčemma, čto siè tozi azièda itket.

Janis-Muamo pyvhki luapojlla sil'miè i rubej nagramah. Maša tjota i pojgazet nijn že ruvettìh nagramah. A sijdä kajkin istuočettìh i ruvettìh syömäh luvkka rokkua.

Rokka oli magiè. Ni konza èliässä èj syödy janikset tämän mojsta rokkua.

Janis i rebo.

Kerran vastavvuttìh janis i rebo. Rebo sanoj janiksellä:
– Èj sivda ni ken varaja.
– A ken sivda varajav? – sanoj janis.
– Mivda varatah kajkki, – irvistelièči rebo. – Mivlla on pitkä i tuvhiè händä. Miè èdähädä olen hukan nägöne. A sivda ni ken èj varaja.
– Davaj lyömmä vedoh! – sanoj janis.
Rebo soglasièči, i hyö lyödih vedoh. Nyt hyö lähtièttih yhtessä kävelemäh. Matkalla janis dogadi suvren lammas kar'jan. Lambahat muattìh nurmella. Janis kočahti ajjalla i sièl'dä kohti lambahilla keskeh. Lambahat pöllästyttih i lähtièttih juoksemah, ken kunne.

Nijn janis vojtti revon. Ihastuksissa janis nagroi sen verraldi, čto yline huvli rebij pojkki. Sijdä päjvästä i ruvettìh janistä kuččumah: janö ristisuv.

Hukka i sejččemen vuonasta.

Oli kerran čiba, kumbazella oli sejččemen vuonasta. Kajkkiè sejčendä čiba suvačči, kujn joga muamo suvaččov omiè lapsiè. Kerran čiba lähti meččäh syömistä èččimäh. Hän kuččuj kajkki vuonazet i sanoj hejllä:
– Armahat vuonazet, miè lähten meččäh, a työ jiättä yksin. Istukkua koissa, no vardejlièčekkua hukkua. Esli lasketta hänen pertih, hän syöv tiät. Hukka on hijtroj. Ajgah hän valehtelov, čto èj ole hukka. Työ hänen tunnustatta grubojsta iänestä i mustista käbäljojstä.
Vuonazet vastatah hänellä: – Armas muamone, mäne vajn, èlä huoluttelièče mejh näh. Èmmä myö laske hukkua.
Čiba armasteli vuonaziè i lähti meččäh. Vuonazet jiädih kodih yksin. Hyö ruvettìh hyppelemäh i kizuamah. Kerdah ken liènöv klokahtutti oveh.
– Ken sièlä on? – kyzyttih vuonazet.
Oven taguana ken ollov vastaj:
– Armahat vuonazet, avakkua. Tiälä olen miè, tiän muamo. Tulin i tojn tejllä syömistä.
Vuonazet kerralla tunnustettìh iänestä, ken sièlä pagizov i kirrattìh:
– Mäne pojs! Miän muamolla on iäni hiènone i luaskova, a sivn iäni on gruboj. Siè olet hukka.

Sillojn Hukka juoksi lavkkah, osti sièlä suvren palan mièlua i lajnoj. Iäni muvttuj hiènoksi, kujn čiballa. Tuas tuli hukka oven èdeh i koputtav. Mäne pojs! Sivn käbälät ollah mustat, a miän muamolla ollah valgièt. Siè olet hukka.

Hukka siändyj. Ni mi èj avttanut. Hän juoksi lejvän pajstajan luoh i käski vojdua käbälät tahtahalla. Lejvän pajstaja dogadi, čto hukalla on pahua mièlessä, i èj tahtonut vojella. A hukka siändyj i tahtoj syvvä lejvän pajstajan. Lejvän pajstaja pöllästyj i vojdeli. Hukka kolmannen kerran tuli oven taguah. Klokuttav.
– Ken sièlä on? – kyzyttih vuonazet.
– Armahat vuonazet, laskekkua, muamo olen.
– Ozuta ènzin käbälät ikkunasta – min mojzet ollah.
Hukka ozutti. Vuonazet nähtih, čto käbälät ollah valgièt i laskièttìh pertih.

Hukka tuli.

Vuonazet pöllästyttih i pejtyttih, ken kunne. Kajkista piènin mäni sejnä čuasulojn juašikkah. Hukka kajkki lövdi i söj, a piènin jaj èloh. Hukka syödyö mäni nurmella tammen alla i ujnoj. Terväh tuli čiba mečästä. Ovi oli kahtalleh, a pertissä oli kajkki pièksetty, i ni yhtä pojgasta. Čiba rubej kuččumah pojgaziè. Piènin vuonane hyppäj juašikasta i saneli muamolla kajkki. Ah, kujn muamo itki äjjal'di tuskissa. Lähtièttih hyö vuonazen ke meččäh i nähtih, čto nurmella suvren tammen alla maguav hukka. Čiba tuli lähemmäksi i kuvndeli:
– Ole hilljah, – sanov hän vuonazella. – Hukan vačassa mi ollov lijkkuv. Èj-go vajn olla mivn vuonazet. Mäne kodih, tuo niègla, langua i nožničat.

Vuonane toj midä pidi. Konza čiba lejkkaj hukan vačan, sièl'dä hypättih kajkki kuvzi vuonasta. Nyt vajn hejllä oli hyviä mièl'dä, hypitäh i pläššitäh muamosta ymbäri. Muamo i iče pljašši, a sijdä sanoj:
– Mängiä i tuogua kiviè, panemma hukalla vaččah kuni hän maguav. Vuonazet tuodìh kiviè i pandìh hukalla vaččah. Čiba ombeli vačan.

Hukka magaj kylläl'di i novzi. Hän tahtoj juvva. Hän mäni jovella, pajnuj juomah, a kivet i veettih hänen vedeh.

Nijn hukka i uppoj sinne.

Pièni počtal'jona.

Tämä oli vilussa muassa. Sièlä, missä èj ole poezdojda, missä vajn kerran nedelissä tuvvah počtua kojrilla.

Počtal'ona Mèk istui reessä, kiärièčenyt turkih. Kaksitojsta vuodine Tod istuj reen sebäzessä i hyvin oh'jajli kojriè. Kojrat händä suvattìh. Hyvin libajav regi vereksellä lumella.

Ka i jogi alahana lotkossa. Bojko lendi regi mäel'dä jiällä. Kojrat juostìh vièlä teriämbäh silièdä jiädä myöten.
– Krak, – račkahti jallaksièn alla.
– Jiä halgej,–duvmajčeldi Tod, – regi on jugiè –, i duvmaimatta hän kočahti jiällä.
– Kojrat rivhtattìh kebennyön reen i juostìh ylämägeh. Kojrat juostìh, kujn hovkennuot. A èdähänä jallellä, jiällä nägyj Tod.

Tod lähti matkah jalgazin. Lunda piravtti sagièmmaldi i sagièmmaldi. Ylen jugiè oli nähtä reen jal'giè. Tuvlena kojrat karahtutettìh ajua kyläh. Kajkista talolojsta juostah rahvas, kirguen:
– Počta. počta!
– A Tod missä on? Siè olet yksin? – Kyzel'dih Mèkalda.
I kojrat vingahteldìh i kačottìh ymbäri, kujn èj nähty omua pièndä drugua.
– Pidäv ajua vastah, – kirruttìh lapset, Todan prijuateljat. Yksi lapsista läheni vožakan kojran luoh sanoj:
– Tod on sièlä, lövvä händä, Gro.
– Kojra rubej tel'mämäh i ulvahti.

I kerrittih vajn lapset istuočiè regeh, kujn kojrat lahtièttih juoksemah jarelläh sidä dorogua myöten. Tod hilljazeh astuj syvässä lumessa. Hänellä ozuttuači, čto hän kuvlov midä ollov tuvlen vingunnasta läbi.
– Tämä on Gron-vožakan havkunda...

Minutan jal'geh kajkki kojrat havkuttìh i ulvottìh ihastuksesta, skoččièn ymbäri Todasta. Gro nuoli hänen kyl'mänyttä ihuo, a lapset kirruttìh hänellä:
– Istuoče teriämbäh, Tod.
Tod skočahti regeh, kirgaj, i koirat družno lähtièttih juoksemah läbi pövrystä.

Talviè vastatessa.

Velli, kuvliè,
Talvi tuli,
Näet, kujn kizuav tuvli.

Lumi rojstav,
Läksin koista,
Kučujn velliè tojsta.

Sukset sivojn,
Ajan–hivon, –
Èt i piètä sillojn.

Lumi sagiè
Mi on vägiè
Ajuassa, on ägiè.

Märgä pajda.
Peldo kajda,
Vastah hyppiäv ajda.

Tuvli nägöv,
poltav nagus.
Tuala gora nägyv.

Hyl'gäjn ajjan
Pellon kaijan
Boiko sinne ajan.

Velli tuli, –
Nagrav huvli,
Davai kijstah, tuvli!

Velliè ènnen,
Tuvlda ènnen
Bojko alah lennän.

Ajga projdi,
Myöhä rodih,
Lièni lähtiè kodih.

Pagina sanojtta.

– Yhten kerran, – saneli ohotnikka, – miè näjn kondièn perehtä. Miè olin mečässä i kačon, kondiè kolmen pojgazen ke kizuav avgejkolla.

Kondiè venyj sellälleh i kizaj yhten pojjan ke, kumbane sejzoj tagakäbälillä i tahtoj novsta muamon vačalla. Tojzet kaksi pojgua borčujdìh keskenäh èdähäzenä muamosta.

Miè vijkon kačojn i èn ambunut nijdä. No mivn jallojn alla račkahti oksane. Tädä èj kuvldu pojgazet, no kuvlusti muamo. Hän hilljazeh nosti piän, hilleni, lijkahtutteli korviè i tarkah kuvndeli. Kajkki perehen ihastukset kerdah loppièčettìh. Kondièn pojgane kumbane kizai muamon ke, kaččoi muamon sil'mih, kačahti korvih i kerralla vièri muamon luoh i hilleni. Tojzet tože nähtih tämän i hejtettih borčujnnan. Istuočettìh i hillettih. Hyö pandìh turbazet èdizillä käbäläjllä i èj otettu omiè mustiè sil'miè muamoh piästä. Muamoh korvat oldìh hejllä sanojna: "Hillene... Pidäv vardeilièčiè".

Toračut pojgazet èllennettih sanattomua paginua. Vähän aigua muamo kuvndeli, sijdä pajnoj piän i ujnoj. Pojgazet hypättih hänen luoh, vièrdih sih i terväh ujnottìh.

Kaksi tovariščua i kondiè.

Kaksi hyviä tovarišua, kumbazet sovittìh tojne toizella avttua joga azièssa, lähtièttih ohottuolla. Konza hyö astuttìh meččiä myöten, tuli vastah kondiè. Yksi tovariščoijsta lähti pagoh i novzi lähizeh puvh. Tojne tovariščojsta jaj yksin. Hän vijkon duvmaimatta langej mualla vačalleh. Kondiè tuli kohti häneh. Brihačču kuvli, čto kuolluziè kondiè èj koske, i heittiäči kuollièksi. Strašnoj kondiè njuvhteli brihačun piädä, no èj koskenut i lähti matkuamah ièlleh. Hän pidi brihaččuo kuolluona.

Konza kondiè pejttyj mečikköh, puvh novssut brihačču tuli alah i nagraen kyzyj: "Midä kondiè sivn korvah čuhizi?"
– Ylen hijtrojn nevvon andoj, – vastaj tämä. – Hän sanoj: "Èlä ni konza nadejččièče ihmizih, kumbazet sivda bedan ajgah jatetäh".

Hijtroj sorza.

Lähti sorza pojgazièn ke jovella. Astuo häjlytti. Kerävvyttih pojgazet vedeh.
– Èj, pojgazet, – sanov sorza. – Vuotakkua. Ènziksi pidäv zarjadka luadiè. I rubej komandujmah. A sillä ajgua tuh'josta hypähti rebo. Sorza nijn i jaj avatun suvn ke.
– Miè sivn syön, – sanoj rebo.
– Syö, – sanov sorza. – Vajn anna mivlla jäl'gimäne kerda panna uvzi turki piällä: Miè tahton ènnen kuolendua forsiè.
– Pane, pane, – sanoj rebo. – Uvvessa turkissa liènöv parembi syvvä. A sivn pojgazista liènöv mivlla tojne magiè bljuvda.

Sorza oli hijtroj.
– Juoksen miè čerepahan luoh, – duvmajčči sorza.
– Otan hänel'dä kovan kuoren. Rebo sih kajkki hambahat katkuav.

Lähti sorza čerepahan luoh.

– Čerepaha, čerepaha, – sanoj sorza, – anna mivlla sivn kuori, čtobì mivda rebo èj söjs.
– I ruadi olizin anddua, – sanoi čerepaha, – da èj voj hejttiä sidä, lujah on puvtettu. Totta, on mivlla jovdava kuori, kumbane jaj buabosta, da sen annojn miè hijrellä koiksi.

Lähti sorza juoksemah hijren luoh. Tuli. Tuk, tuk... Tuk, tuk... kuoren alda hyppäj hijri.
– Annakkua mivlla kodvazeksi tämä tiän kodi. I sanoj sorza hijrellä oman gorjan.
– Nu otakkua, esli tejllä on tämän mojne aziè.
Kuččuj hijri koista kajkki pojgazet. Rubej sorza tädä turkiè piällä panemah, da vähällä èj mädžennyt.
– Nevšto mivlla kuolla pidäv? – sanoj sorza i rubej itkemäh. Hijrellä lièni žuali händä i hän sanoj:
– Èläv tässä lähellä čijlisihä. Hänellä on ukosta jiännyt nièglakas nahka: Možet hän andav tejllä.

Juoksi sorza čijlisihän luoh.
– Terveh, – sanoj sorza. – Tejllä on ukon kuolduo jiänyt nahka, tahton uvven turkin ommella. – On nahka, – sanoj čijlisihä. – Tuolla oksalla rippuv, ota.
Äjjal'di ihastuj sorza, otti nahkan – da juoksemah. Daže unohti prostièčiè.
– Oj, näjdä sorziè, – sanoj čijlisihä, – hejllä vajn forsiè pidäv.

Sorza pani piällä nahkan i lähti juoksemah revon luoh, vajn pölyöv.

– Nu kujn, – kyzyv revolda, – olen-go hyvä uvvessa turkissa?
– Ylen hyvä olet.

Avaj rebo suvn da kujn tsapniv sorzua.
– Aj, aj! – vingahti rebo. – Kajken suvn revittelin i salvata èn voj. Tävzi suv on nièglua.

A sorza ihastuksissa rubej pljaššimäh i omassa uvvessa turkissa forsimah.

Kojra sanitara.

Graždanskojn vojnan ajgana miè olin ruanittu ojgièh kädeh i jalgah. Langejn miè mečikkoh. Ajja verdä mivsta lähti. Omiè èj nägynyt, èj kuvlunut. Kajken veen jojn butìlkasta. Unohtuksissa venyjn. A tulen tojmeh – se on huomnes, se ilda. Kučun abuh, ni ken èj vastua: naverno èdähänä ollah miän omat.

A ruanat kivistetäh...
– Èh, – duvmajčen – kuolen miè.

I olizin kuollut, lapset, kujn èj olis tullut Gajka. Tojzièn suvtkièn lopulla kuvlen: kojra missä ollov lähellä kävelöv. Oj, kujn miè ihastuin! Ka vajn – lövdäv-gö mivn, ili èj?

Lövdi, lövdi mivn Gajka. Vingahti ihastuksissa, nuoleskeli mivn neniä i sil'miè.
– Ah, tovarišča armas? Ah siè, mivn tovarišča armas!
Da kujn èj kuččuo händä armahaksi tovariščaksi! Vièri Gajka mivlla revnah, omua sel'giä kiändäv. Sellässä hänellä on sumkane ruskièn ristin ke: "Ota, midä pidäv. Otin miè jodua, bintua, valojn ruanat, kudakujngi sivojn. A jo kojra juoksov pojs, brinzeli suvssa. Brinzeli – se on puv palane, kumbazen sivotah kojralla kaglah. Konza kojra lövdäv ruanitun ihmizen, hän ottav brinzelin hambahih i juoksov omièn sanitarojn luoh. A esli kojra ruanittuo èj lövvä, hän èj ota brinzeliè suvh.

Gajka brinzelin ke tuli sanitarojn luoh i toj hiät mivn luoh. Nijn i piästi...

Pedrane.

Kolme päjviä Emelja käveli mečässä Lìskon ke i kaikki tyh'jah. Pedrua vazan ke èj popadinut. A hän oli toivottanut suaha läzijallä vunukalla Grišutkalla keldazen pedrazen.

Vajn nelländenä päjvänä hän ynnäh vuottamatta lövdi pedran i vazan jallet. "Èmä vazan ke", – duvmajčči Emelja, kaččoessa tarkah hejnikössä suvriè i pièniè jal'gilöjdä.
– Lìsko, èči, armas!

Pedra jo ammujn kuvli ohotnikkua, no rohkièldi kaččoj hänen lijkundah.
– Tämä èmä mivda vazazesta pojs vedäv, – duvmajčči Emelja, ryömien muada myöten lähemmäksi i lähemmäksi. Konza starikka tahtoj mièttiè pedrah, se juoksi vähästä èdemmäksi i pièttyj. Emelja uvvestah läheni.

Žijvatta kymmeniè kerdojda riskujčči èlännällä, tahtoen muanittua ohotnikkua èdemmäksi pejttynyöstä vazazesta.

Vanha Emelja i siändyj, i dijvujčči pedran rohkehutta. Lìsko ryömi izännällä jallesti. Konza Emelja ynnäh kavotti sil'mistä pedran, Lìsko hilljazeh tövkkäj händä. Starikka kačahti i hyčistyj: sylellä kymmenellä sejzoj pièni keldane vazane, kummasta hän èčči kolme päjviä.

Tämä oli ylen hyvä vazane, nedelin kolmen igäne, keldazen pehmièn villan ke i hojkkazièn jallojn ke. Čoma piä oli kikotettu tagah päjn. Vazane ojendeli hojkasta kaglua yläh, konza tahtoj tavata oksaziè ylembädä.

Ohotnikka nosti kurkan i miètti piènen vazan piäh ... No sillä že minutalla hän mujstutti, kujn puolisteli vazasta muamo. Mujstutti i laski ruž'jan. Pedrane käveli tuh'jon luona i söj lehtyziè. Emelja vihelläl'di, i pièni žijvatta pejttyj tuh'jolojh.

– Näet mittyne on juoksija – sanoj starikka muhisten. – Sen vajn i näjmmä! Kujn strela ... Ved' pageni.

Lìsko, miän pedrane. Nu, tällä juoksijalla pidäv vièlä kazvua ...

Tojzena päjvänä Emelja lähestyj omah pertizeh.
– Dièdo, tojt vazazen? – vastaj händä Griša.
– Èn, Griša ... näjn ...
– Keldane?
– Keldane iče, a turbane musta. Sejzov tuh'jozen alla i lehtyziè syöv. Miè miètijn.
– I ammujt sijričči?
– Èj, Griša, miè žalejčin pièndä, èmiä žalejčin...
Kun vihellän, a se, vazane, kun poltaldav meččäh, sen vajn i näjn. Pageni.

I konza hyö laskièčettìh muata, läzija brihaččune ujnotessa moni kerdua kyzyj dièdolda:
– Se pageni-go pedrane?
– Pageni, Griša...
– Keldane?
– Kajkki oli keldane, vajn turbane oli musta da kabièt.

Brihaččune nijn i ujnoj. Kajken yön hän nägi unissa kellasta vazasta.

Läzija slona.

Kuvven čuasun ajgah, kujn i ènnen, slonihalla Džindau tuodìh kaksi zavtrakkua. Yhten hänellä, a tojzen – poijalla. Yhtessä oli 30 kilogrammua kartofeljua, 40 kilogrammua svjoklua i yksi kilogramma suaharuo. Džindau koppai kartofeljan, tahtoj nostaldua sen hobotalla suvh, no èi vojnut. Hobotta èj lymmähtänyt. Džindau vingahti abièzesti i viènozesti.

Džindaun kletkah tuli veterinara valgièlojssa haluatojssa. Hän novzi pordahazilla i kaččoj slonan piästa jalgojh suaten.

Džindaulla oli žuara. Veterinara kaččoj slonan hobottah i nägi sièlä ajoksen, suvren, kujn juablokan. Ojgièlla kyllellä oli vièlä ajos. Ajvin kabièlojn luona oldìh oravan kynnet. Džindaulla kivistettih kajkki kerdah: i hobotta, i kyl'gi, i jallat. Veterinara täpötäl'di Džindaun vaččua i sanoj:
– Èlä vongu, tovarišča, siè liènet terveh. Leččimäh myö rubièmma sivda nijn: jallojlla palavat vannat – yksi, ukolat majjon ke – kaksi i parembi syötändä – kolme. Annamma sivlla ènämbäzen suaharuo. Da vièlä myö annamma sivlla annoksen juablokkua.

Esli slonihalla sajs paista, hän sanojs:
– Hyvä, passibo. Miè äjjal'di suvačen magièda. Da ken sidä èi suvače.

Jo kaksi nedeliè sloniha iče èj voj syvvä. Syömistä annetah labièlla, a juotetah händä kijškalla, kumbazella pihoida valellah. Jo kaksi nedeliè sloniha pidäv rezinovojlojda suappajda. Suappajh pannah palavua vettä. Jallat ruvettìh paranemah.

Pojgane ylen dijvujčči muamoh kengiè. Hänellä, naverno, himotti ičellä sen mojzissa kävellä.

Rasskuaza obez'janojh näh.

Kerran lähtièttih kaksi brihačusta meččäh. Yksi hejstä pani mualla savi astièn, kumbazessa oli izjumua. Molemmat brihaččuzet oldìh äjjal'di vajbunnuot. Laskièčettìh i terväh ujnottìh.

Obez'janat terväzeh hejtyttih puvlojsta. Yksi hejstä ylen suvačči izjumua. Se tuli savi astièn luoh i rubej syömäh mar'jojda. Konza mar'jat ruvettìh loppièčemah, tungi hän kobran astièn poh'jah i otti sièl'dä äjjan mar'jua. Astièn suv oli kajda, i obez'jana èj vojnut piästiä kättä pojs. Vedäen jugièda astièda, obez'jana juoksi pagoh. Brihaččuzet novstìh i tavotettìh hänen.

Nyt tojne brihaččune tahtoj tavata obez'janan ičellä. Hän hejtti kengät jallojsta. Sijdä hän pani ne jarelläh jalgah i uvvestah hejtti. Jal'geh brihačut sijrryttih èdemmäksi. Obez'janat, kumbazet kajken ajjan kačottìh brihaččuzih puvlojsta, tahtottìh luadiè sidä že, midä luadi brihaččune.

Yksi obez'jana pani kengät jalgah. Brihaččuzet sillä ajgua tuldìh sih. Tahtoj nyt obez'jana juosta. No kengät oldìh ahtahat. Obez'jana langej. Nijn puvttuj i tojne obez'jana brihaččuzièn käzih.

Orla – berkutta.

Kajkkiè suvrin orla on berkutta. Iče on muzovan harmua. Pitkehys on vähäzettä metra. Sijbilöjn levehys yhten sijven piästä tojzen sijven piäh on kaksi metrua. Njokka kova, kynnet viärät, terävät.

Orlitsa muniv jo keski martalla. 33 päjvän jal'geh vijitäh pojgazet. Nijllä on valgiè puvha. Kuni pojgazet ollah pezässä, vanhemmat razbojničajjah kahtellakymmenellä, kolmellakymmenellä kilometralla. Äjjan tapetah hyö linduo i pièndä životnojda.

Kerran yhten orlan pezän luona lövvettih 40 janiksen i 300 sorzan jiännökset.

Èletäh orlat ylen vijkon. Daže nevoljassa hyö èlettih ènemmän 100 vuotta. Piènet pojgazet, otetut pezästä, terväh opastutah ihmizeh. Hyö nijn suvatah izändiä, čto igävöjjah, esli izändä lähtöv kunne.

Vällällä orla on strašnoj. Konza kuvluv sen iäni, kajkki linnut i piènet zvièrit pejtytäh. Oli slučajlojda. Konza orla vej pièniè lapsiè. Orla napadajččov i vanhembih.

Ka kujn oli kerran. Näl'gähine berkutta luottuači poččih. Se rubej vingumah. Tuli krest'juanina i ajoj orlan. Orla jatti počin, koppaj kazin i istuoči sen ke ajjalla. Ruanittu počči vingui, verevdynyt kazi njavguj. Krest'juanina juoksi tuomah ruž'jua. Konza hän tuli ruž'jan ke, orla lendi i tartuj häneh kynzillä. Ruvettìh ravizemah i kuččumah abuh kolmen: razvane počči, kazi i krest'juanina, juostìh susièdat, tavattìh orlan i sivottìh hänen.

Akula.

(Rasskuaza.)

Miän korabli sejzoj juakkerissa Afrikan rannan luona. Oli ylen hyvä päjvä. Merel'dä päjn oli hilljane tuvli, no illaksi siä muvttui: lièni ylen ägiè, i kujn lämmitettystä kivguasta huohti mejh palavalla vozduhalla Saharan pustìnjasta päjn.

Ènnen päjväzen laskuo kapitana novzi paluballa i kirgaj: "Ujmah!" Yhtessä minutassa matrosat oldìh veessä, laskièttìh pur'ehen vedeh, sivottìh sen i sijdä luaittnh ujnda sijan ičellä.

Korablilla miän ke oli kaksi brihačusta. Hyö ènzimäzinä hypättih vedeh. No hejllä oli ahtas pur'ehessa. Hyö tahtottìh ujdua kijstah avonazella merellä. Molemmat, kujn čidželisköt, vediäčettih veessä i, mi oli vägiè, ujdìh sinne, missä oli pučči juakkerin piällä. Yksi brihaččune ènziksi jatti tovariščan, no sijdä rubei jiämäh iče. Tämän brihaččuzen tuatto, vanha artillerista, sejzoj paluballa i kaččeli hyvällä mièlellä omah pojgah. Konza pojga rubej jiämäh, tuatto kirguj hänellä:
– Èlä jiä, kijnitä!

Kerdah palubalda ken ollov kirgaj: "Akula!" I kaikki myö näjmmä veessä meri čudovišan sellän. Akula ujčči kohti brihaččuzih päjn.
– Jarelläh! jarelläh! Myöstiäčekkiä! Akula! – kirguj artillerista.

A lapset èj kuvldu händä, ujdìh ièlleh, nagrettìh i kirruttìh vièlä vesselemmin ènnistä. Artillerista valgiè, kujn paltina, lijkahtamatta kaččoj lapsih. Morjakat laskièttìh venehen, istuočettìh sih i lähtièttih, mi oli vägiè, brihaččuzièn luoh; no hyö oldìh vièlä èdähänä hejstä, a akula oli jo 20 harpavksen piässä. Brihaččuzet ènziksi èj kuvldu sidä, midä hejllä kirruttìh, èj nähty akulua. A sijdä yksi kačahti tagah päjn. Kajkin myö kuvlimma hiän pöllästynnyön vingunnan, i brihačut ruvettìh ujmah rannaksih.

Tämä vingunda kujn unesta nostatti artilleristan. Hän rivhtuači sijojlda i juoksi puvškan luoh. Hän kiändi puvškan, rubej mièttimäh i otti fitiljan. Kajkki myö, kedä vajn oli korablissa, pöllästyjmmä i vuotimma, mida liènöv.

Kuvluj ammunda i myö näjmmä, čto artillerista langej puvškan luoh i pejtti käzillä sil'mät. Midä lièni brihaččuzièn i akulan ke, myö èmmä nähnyt, siksi kujn savu minutaksi pejtti kajkki miän sil'mistä. No konza savu kadoj, kuvluj joga puolelda päjn iäniè, i lopulla jo kajkki kirrutìh mi oli vägiè ihastuksissa. Vanha artillerista avaj sil'mät, novzi i kačahti merellä päjn.

Aldolojssa novzetteli kuolluon akulan keldane runga. Terväh veneh mäni brihaččuzièn luoh i toj hiät korablih.

Kummalline kanan pojgane.

Dar'ja-buabo istutti kanan havdumah i pani 13 jajčästä. Buabo èj nähnyt, čto yksi jajččä oli zelenättävä i suvrembi tojziè.

Istuv kanane, lämmittelöv jajččäziè: juoksov jyväziè njokkimah, vejutta juomah – i tuas sijojlleh. Istuj kanane nedeliè kolme, i ruvettìh jajččäzistä pojgazet vijdimäh. Jal'gimäziksi viidi pojgane zelenättävästä jaiččäzestä.

Mittune se oli kummalline pörhäkkä, keldajne, lyhyzièn jalgazièn ke i levièn lačon njokan ke! Dijvujčči kana omua viäräjalgasta pojjasta da ruadua èj ole midä: mittyne i olgah, a oma poiga on.

Rubej kana pojgaziè opastamah, kujn muasta čyöttölöjdä kajvua, i vedi kajken perehen lammen rannalla. Kujn vajn lyhytjalgane pojgane nägi veen, nijn kohti i hyppäj sinne. Kana iändäv, sijbilöjllä vivhkuttav, vedeh päjn hypähtelöv. Pojgazet juoksennellah, čivketäh: "Avtakkua, mol, hyvät ihmizet, vejkko uppuov!" No vejkko èj uponnut, a vesselästi i kebièsti ujčči, sovdaen levejllä luapazilla. Kanan iäneh juoksi pertistä vanha Dar'ja. Nägi, midä on, i kirrahti: čto miè sogevuksissa panin sorzan jaičän kanan alla.

Arvotukset.

Mualda nostat, a pertistä piäličči èt viskua.
Miän Pašalla on nelläkymmendä pajdua, a tuvli puhaldi, i sel'gä palljas.
(Sulga, kana.)

Èlektričeskoj kana.

Juostìh lapset Maksiman luoh:
– Sano, Maksim, kujn èlektričestva kanan poigaziè havduv?
– A työ mivlla ènnen kajkkiè ka midä sanokkua: äjja-go jajččiä tiän havdujan kanan alla vojt panna?
– Vijzitojsta, – ruttozeh sanoj Mitja.
– Ka se hän i on. A mivn èlektričeskoj havduja havduv moniè sadojda jajččiä kerralla.

Lapset nijn i ahnittìh.
– Tiän kana konza jajččäzièn piällä istuv?
– Kezällä, – kirrattìh lapset.
– A mivn èlektričeskoj – ymbäri vuvven.
– A sivn kana, Maksim, tože sijbilöjn i luapojn ke on?
– Ni luapojda, ni sijbilöjdä sillä èj ole. Se on juašikka, a sijnä èlektričeskojt lampazet. Lampazista juašikassa lämmittiäčöv vozduha, lämmittiäčetäh i jajčät. Se on inkubatora.

Tässä Mitja èj tirpanut, skočahti:
– A kujn jajčät juašikassa kejtytäh? A kejtetystä jaičästä i èlektričeskoj kana èj voj kanan pojgua havduo.
– Mièlevät oletta työ, da vajn se, ken inkubatoran luadi, èi gluvpembi mejdä ollut. Inkubatora on luaittu nijn: kujn liènöv inkubatorassa lijjaksi ägiè, nijn yksi lampazista i sambuv.
– A sivn kana äjjan-go päjviä jaičöillä istuv?
– Mivn kana istuv sen verran, kujn i tiän – rovno kaksikymmendä yksi päjviä

Nu ka, kujn vajn vijitäh pojgazet, nijdä pannah sušilkah. Sièlä èlektričeskoj kivgua nijdä terväh lämmittäv i kujvuav. A sušilkasta pidäv pojgaziè "èmäh" perevediè. "Èmä" tämä on kolmesta komnatasta. Ènzimäne – magavo komnatta èlektričeskojn kivguan ke, tojne komnatta kävelendäh varojn stjoklahizen katoksen ke, kolmas – piha katoksen ke provoločnojsta rešjotkasta.

Èletäh piènet "èmossa" nedeliè kuvzi-kaheksan, kuni èj vägevvytä.

Yhten uzbečkan istorija.

– Niaz, sotke tajginua!
– Niaz, luai tuli!
Hièstynyt Niaz juoksendelov pihua myöten.
– Miè lähten Hamran luoh, – pyrgiv Niaz muamolda.
– Mäne, vajn èlä pièty pihalla.
Niaz otti sejnäl'dä parandžan. Piän, käet i jallat kiäri Niaz parandžah. A ihon kattoj mustalla jovhizella setkalla. Niaz astuv parandžassa. Hejttiä sidä èj voj: čakatah. Tuli Hamran luoh.
– Tijjat, – sanov Hamra, – on kodi, missä kerävvytäh miän najzet, sièlä vojt hejttiä parandža. Tädä taluo sanotah klubaksi.

Astutah kaksi najsta parandžojssa. Pajnuttìh, ele astutah. Nägöväne, staruhat. Ka i suvri kivine kodi. Ikkunat levièt, valgièt. Täh kodih mändih molemmat najzet. Hejtettih setkat. Nämä èj oldu staruhat, nämä ollah nejčykät.

Suvressa korgièssa komnatassa stolan taguana istutah najzet. A lajhane veniäläne najne pagizov:
– Parandža pidäv hejttiä. Tyh'iè paistah vanhat rahvas, čto uzbečkalla pidäv kävellä kattuačennuna. Parandža pahendav tervehyön. I opastuo uzbečkalla pidäv, – sillojn èliä liènöv kebièmbi. Kačokkua kujn äjja najsta kävelöv jo ihon pejttämättä. Työ oletta nuoret, työ ruadamah rubiètta. Avakkua ihot!
Niaz kuvndelov. Häj ole hän viélä kuvllut tämän mojzié paginojda.

– Niaz, sié urokalla? Niaz vatkaj piällä i juoksov pojkki pihan. Piällä on rozovoj plat'ja, zelenäne tjubetejka piässä. I parandžatta. Juoksov i muheloittav. Èj ole èndizen mojne Niaz.
– Hujgièda èj ole! – burizov harmua starikka.
– Nu i ajga tuli, – sanov tojne.
Niaz èj kuvndele. Hän jo juoksi klubah. Jugiè oli pidiä perua käessä. Vijzitoista vuotta éli Niaz i èj ni konza pidänyt sidä. No nyt kajkki lähtöv tojzeh luaduh, pidi vajn zavodiè.

Van'ka Žukov.

Van'ka Žukov, yheksän vuodine brihaččune, on annettu opastundah sapožnikalla.

Kerran, konza izändä i podmaster'jat lähtiéttih, hän otti izännän škuappazesta puzurizen černilän ke, ručkan ruostunuon peron ke. Levittähyö édeh mur'jotun bumuaga palan rubei kir'juttamah.

Énnen énzimäzen bukvan kir'jutandua hän moni kerdua varaten kačahti oveh i ikkunojh. Bumuaga oli lavčalla. a iče hän sejzoj polvilla lavčan luona.

– Armas diédo, Konstantin Makarovič! – kir'juttì hän, – i kir'jutan sivlla kir'jasta. Éj ole mivlla tuattuo, ni muamuo, vajn sié olet mivlla yksi jiännyt. Van'ka hengähti, pajnaldi peron i jatkoj kir'jasta.

"A églen mivlla oli vìvoločka sen tuačči, čto mié lijkutin kätkyössä lasta i hajrahtuksissa ujnojn. Podmaster'jat mivn piällä nagrattelièčetah, a izändä lyöv, millä puvttuv, a syömistä èj ole mityttä. Huomneksella annetah leibiä, murginalla kuašua i illalla tuas lejbiä. Muata käskiétäh sinčossa, a konza lapsi itköv, miè ynnäh èn magua, kätkyttä lijkutan.

Armas diédo, luai se hyvä, ota mivda tiäldä kodih kyäh. Èj ole vägiè olla tiällä. Kumarrun sivlla jalgojh, ota mivda tiäl'dä pojs, mujten kuolen!"

– Van'ka viäristi suvn, hiéroj omalla mustalla kulakolla sil'mié i hiksahti.

"Tule, armas diédo, – jatkoj Vanja. – Žalejče sié mivda, sirotinua ozattomua, ota mivda tiäl'dä.

A to mivda kajkin lyvväh, i syvvä ylen tahtottav, a igävä on sen mojne, čto i sanuo éj sua, ajvin itken. A viélä työnnän tervehyöt Aljonalla, yksi sil'mäzellä Jogorkalla i kuvčerilla, a sojttuo mivn omua ni kellä éla anna. Ijan sivn vunukka Ivan Žukov. Armas diédo, tule"

Van'ka kiäri nelläksi kir'jutetun listan i pani kanvertah, kumbazen osti tädä päjviä vaste kopejkasta. Duvmajduo vähäzen, hän pajnaldi peron i kir'jutti adressun:

"Kyläh diédolla".

Sijdä syvhyttiäčel'di, duvmajčči i lizäj: "Konstantin Makarìčalla".

Krasnoznamjonka.

Tuli Koljan muamo školah i rubej hejttämäh pal'tuo. Lapset zamiètittìh hänen koftassa rojstajan "Krasnojn znamenan" ordenan.

– Oho! tjota, a ordenan ke, – dijvujen sanoi Klim.
– A razve i najzilla annetah ordenojda?
– Iče näet. Pidäv, značit zasluži.
– A mintäh tejllä ordenan annettìh? Sanelgua mejllä, – kyzel'dih lapset. Koljan muamo muhahti i sanoj:
– Hyvä, lapset, sanon.

Tämä oli 1919 vuodena. Jugiè oli sillone ajga. Generualat i ofitserat oldìh ymbäri miän nuoresta Sovetskojsta muasta. Vähäzettä miän kajkki fuabrikojn ruadajat lähtièttih frontalla.

Yhtessä hiän ke lähtin i miè. Yhten kerran ammunda ajgana mečästä kahahtettìh kazakat. Krasnoarmejtsat èj tiètty, midä ruadua, kuda-kumbazet viskattìh vintovkat i lähtièttih pagoh.

Miè èn tirpanut i kujn kirguan:
– Tovariščat, èl'giä perävvykkiä.
Iče ènzimäzenä hyppäjn kazakkojh päjn. Jallellä kuvluj "ura". Kajkki polka juoksi mivlla jallesti. Ajojmma vragan.

– Ka, mintäh miè i polučijn tämän ordenan.

Kujn Marija Demčenko andoj i pidi oman komsomol'skojn sanan.

Marija Demčenko tuli Moskovah kolhoznikojn-udarnikoin s"ezdah. Hän kazvatti i keräj ènämmän tojziè kolhoznitsoida suaharo svjoklua. S"ezdalla Demčenko uskaldi tovariščalla Stalinalla andua vièlä ènemmän – 500 tsentnerua svjoklua gektaralda.

Myöstiäči Demčenko kodih i kerdah rubej ruadamah. – Miè ènziksi, – sanov Marusja, – keräjn yhteh omasta zvenasta i sanelin hejllä kajkki, midä oli.
– Borièčemma-go 500:sta?
Tytöt duvmajdìh i ojennettìh mivlla käet. Miè istuočin knijgojda lugemah. Knijgojsta tijjustin, mityttä muada, mityttä valelendua, mityttä kačondua trièbujččov svjokla.

Vièlä èj kerrinyt lumi peldolojlda sulua, a myö tyttölöjn ke jo učuastkalla olemma: pirottelemma tuhkua, udobrjajčemma muada.

Kyl'vimmä svjoklan. Kerdah lièttih pakkazet. Päjvän i yön miän zvena polti robivolojdam, i tällä piästimmä svjoklan.

Yheksän kerdua kezän ajgana myö pehmennimmä muada, kymmenen kerduaa kitkimmä, nellä kerdua syötimmä udobrenijalla joga svjoklasta, a ved' nijdä mejllä oli 118 tuhattua.

Sijdä lièni zasuha. Kolme kuvda èj langennut ni yhtä tilkua vettä. Pidi mejllä iččièllä valella oma učuastka.

No täh vièlä èj loppièčettu bedat. Lennettih vrediteljat-nasekomojt. Myö yölöjllä poltimma robivolojda, čtobì vreditelja motìlja hävittiä.

Tuli ajga kajvua svjoklua. Kajvojmma yöllä, tulella. Ruadua oli ylen vesselä. Lähti i jal'gimäne gruzovikka svjoklan ke suaharo zavodah. Kajkin vuotamma. Sièlä mitatah svjoklua. Kerdah zvonitah telefonah: jo on viizi sadua, a vièlä jiännös èj ole mitattu.

Täh ajgah mistä ollov pellolla jiävièčettih stolat, lampat, kajken mojzet syömizet. Tuli orkestra suaharo zavodasta. Zavodijmma tantsut, samoljotta Kievasta lendi. Pruazdnujčimma huomnekseh suaten. A sijdä mivn istutettìh mašinah i tuodìh Moskovah.

I ka miè olen tovariščan Stalinan luona prijomalla. Tovarišča Stalin sanoj mivda pjatisotnitsojn suvren dviženijan zapevalaksi.

Marija Demčenko nyt opastuv. Terväh hän liènöv agronoma.

Päjväne gostissa.

(Nenetskojn školan opastajan rasskuaza)

Tsuarin ajgana Severan rahvahalla èj stroittu školiè. Omua azbukkua hejllä èj ollut. Knijgojda omalla kièlellä tože èj ollut.

Sovetskojn vluastin ajgah hejllä on oma azbukka, knijgat i školat. Školih lapsiè pidäv vijja èdäh. Hiän tuatot i muamot kočujjah 600-700 kilometralla kylistä, kumbazissa ollah školat.

Kezällä tundralla kazvav vihandojda kazvoksiè. Nijen keskellä losnitah jarvyöt, suohuot, jovuot. Talvella tundra kattuačov jiällä i lumella. Sillojn on kajkkièlla avonane doroga pedrojlla. Valljastav nentsa pedran kebièlöjh nartojh, istuttav sih omat lapset i vedäv hiät školah.

Kajkista paras i vesselin päjvä on nentsojlla škol'nikojlla päjväzen ozuttuačenda päjvä. Sièlä, missä èletäh nentsat, on kaksi kuvda poljarnoj yö pövrylöjn ke.

Èj èdähänä školasta on pièni mägi. Täl'dä mäel'dä nägyv kajkki. Mäel'dä ènnen kajkkiè nägyv päjväne. Ènzimäzenä päjvänä pidäv olla varuzina. Päjväne vain vähäzel'di ozuttuačov i uvvestah pejttyv. No mittyne ihastus on nähtä sen ènzimästä čirosta. Lapset hypätäh školasta mäellä. Sijnä ollah kajkki rahvas i kojrat.

Ka rubej ruskottamah alahazen pil'ven revna. Ozuttuači päjväne. Lapset kirrutah: "päjväne, päjväne!" Nuorizo ambuv ruž'ista. I vanhat i nuoret čilkutetah kämmenillä, kabuollah toine toista, ihastelièčetah päjvästä. Lapset, kujn kondièn poigazet, vièrettelièčetäh lumessa, a hiän ke i kojrat.

Nyt päjvä rubièv pitkenemäh. Vilussa rannassa ylen suvatah päjvästä. Paras sana paginassa on – päjväne. Parahissa, armahissa pajolojssa pajatetah:

Miè istun i kačon mereh,
Hyvä on mejllä kolmella,
Päjväzellä, mivlla i merellä.

Kujn lièni löttö.

Jalgevvuttìh lammikossa lötöt. Ne ujjah veessä, nostetah veen piällä omiè kolmeuglaziè turbaziè. Yksi löttö istuoči lammen rannalla, ojendi paremmin käbäläzet i rubej kurnuttamah:
– Kvaak-kvaak.
– Brek-ke-ke-ke – vastaj sillä löttölöjn hora.
– Kvaak, kvaak – zavodittìh pajattua lötöt.
– Brek-ke-ke-ke-ke – vastattìh tojzet.

Lötöt laskièttìh vedeh äjjan kuvelmuo. Joga kuvelmon hernehyt on kiäritty pehmièllä stuvdenièn mojzella massalla. Päjväne lämmittäv mustaziè mähnäziè, i ne bojko kazvetah. Joga mähnäzessä kazvoj čivro hojkan händäzen ke. Vijdi čivro kuvelmosta vällällä. Piän luoh kazvettìh sillä šaglat hengitändäh varojn. Syöv čivro vezi kazvoksiè i bojko kazvav. Ruvettìh čivrolla kazvamah tagazet, a sijdä i èdizet jallat. Händä rubej piènenemäh. Näjn čivro muvttuj pièneksi lötöksi. Hän nyt vojbi èliä i veessä i mualla. Èj hän nyt tahto ènämbi syvvä kazvoksiè, a syöv kajken moiziè nasekomoilojda.

Tyttöne i kondièn pojgane.

Kummakas oli tämä puarane. Yhtellä oli vijdes vuozi. Tojzella vijdes kuv. Yksi oli rozovojne, kuldazièn tukkazièn ke; tojne – musta, ynnäh losnija. Yksi oli pièni tyttöne, a tojne – kondièn pojgane.

Molemmat hyö tahtomatta lähtièttih matkah lavtalla. Esli tyttöne olis tièdänyt sen, čto lavtta voj lähtiè rannasta, nijn hän èj olis ni kujn männyt sillä.

Aziè oli keviällä. Kondièn pojgane kizaj joven rannalla langennuon puvn piällä – kerdah puv lähti ujdamah, a yhtessä hänen ke i kondièn pojgane. Èmä kondiè oli èdähänä. Ujdua puvlla oli ylen strašno, i konza virda toj sen lavtan luoh, kondièn pojgane sijrdyj lavtalla. Hän nägi sièlä tyttözen i viènosti vingahti.

Tyttöne joga minuttua vuotti, čto kondièn pojga hyppiäv häneh i purov. "Konza že mama tulov i ottav mivn? – duvmaičči tyttöne.

Ènziksi lavtta èjstyj hilljah, no sijdä vägevä virda tembaj sen. Vezi pyörij, burhai i brizgutti lavtan piällä... Vajn lavtan keski kohta oli kujva. Kondièn pojgane vingunnan ke èjstyn sinne, säristen kaikella rungalla.

Ryvdi sinne i tyttöne. Molemmilla oli strašno, i jogahine hejstä ihastelièči, čto èj ollut yksin. Hyvä, čto yhtessä oli mi ollov èlävä, lämmin, pehmiè.

Tyttöne pani kädyöt Miškan kaglasta ymbäri. Miška sydäj oman kajdazen mustan nenän tyttözen kädyön alla, čtobì èj nähtä strašnojda vettä. Lavtta rubej èjstymäh hilljah. Molemmat pikkarazet èj ruvettu varajamahIi dijvinnän ke kačottìh tojne tojzeh. Kondièn pojgane istuoči käbälillä i kaččoj viäränä.

Tyttöne arvaj, čto Miška varai händä, a tyttöne kergij opastuo häneh. Tyttöne rubej muanittamah kondièn pojjasta: "Mišuk, Miška, tule tänne!" I vedi hänen omilla polviloilla. Kondièn pojgane èj vastustanut. Miška oli ruadi hänen armastelennalla. Hän vajbuj i tahtoj muata. Sydäj oman villakkahan turbazen tyttözen polvilojh i ummisti sil'mät.

Tyttöne oli ihastuksissa uvvesta bobozesta; hän pajnuldi pojgazen piän piällä i armasteli sidä. Ozuttuači päjväne. Kondièn pojgane ujnoj. Tyttöne pajnaldi ihozen villakkahah sel'gäh i nijn že ujnoi.
Lavtta tartuj puvh i pièttyj. Lapset èj jalgevvuttu. Tällä ajgua randua myöte, počti mièlen maltiètta varajannasta, juostìh i tyttözen muamo i èmä kondiè. Muamo nägi, čto jogi vièv lavttua. Ènzi minutalla hän oli valmis iče hyppiämäh vedeh. Hän juoksi susièdan usuad'bah suaten, missä sejzoj veneh. Susièda oli koissa. Muamo saneli hänellä, kujn on aziè, i lähti juoksemah venehen luoh. Veneh lähti virralla myödäh. Muamo istuj i tarkah kaččoi èdeh päjn.

Tojne, nelläjalgane muamo, nijn že varai oman lapsen tuačči. Hän tuli sih kohtah, kunne jatti pojgazen, i nagi, čto puv on kadonnut hänen ke yhtessä. Èmä kondiè lähti juoksemah randua myöten. Lopuksi hän pièttyj mägyričällä i nägi lavtan i kahta maguajua pikkarasta sen piällä. Èmä kondiè hyppäj vedeh. No hön dogadi, čto lavtan luoh tojzesta puolesta päjn läheni veneh ihmizièn ke. Hän duvmajčči, čto venehessä olijat ihmizet tahtotah ottua hänen lasta, i uičči kaikista vägilöjstä.

Lopulla, veneh tuli lavtan luoh. Tyttözen muamo skočahti, a susièda tartuj bagralla lavttah. Muamo liččai tyttözen ryndähiè vaste i rubej itkemäh ihastuksesta. No, konza muamo tahtoj kandua tyttözen veneheh, tyttöne rubej ringumah:
– Èn tahto lähtiè Miškatta! Èn tahto!
– Istuoče teriämbäh, istuoče! – kirguj susièda.
– Vanha èmä kondiè ujdav pojgazella jällesti, hänen ke šuvtkat nyt ollah pahat!
Najne pyörähti i nägi èmä kondièn. Muamolda i hengen salbaj. A tyttöne ringuj i bringutti jallojlla, ojendaen käziè kondièn pojgazeh päjn.

Sillä ajgua, konza veneh ihmizièn ke tövkkiäči lavtan rannasta, èmä kondiè novzi sen piällä.

Vehnä juvän suarna.

Vehnä juvä kirboj kyl'väjan kobrasta muah. Se maguav muan pinnalla, i päjväne pajstav sih lämbimästi. Kuvlov juvä – vièröv jugiè mi ollov sen pialla. Se oli astova sijnä. Pejtti se juvän tuorehella mualla, a hebone upotti sen jallalla syvembäh.

Juvä maguav syvässä tuorehessa, pehmièssä i lämbimässä muassa. Päjväne lämmittäv muada, lämmittäv i juviä. Tuorehessa muassa juvä zavodiv idiä. Laskov yläh päjn tajmenuon, a alah päjn lähtiètäh valgièt rihmat, juvret, kumbazet tungièčetah syvemmä muah imemäh vettä i syömistä.

Tajmen novzov yläh. Ka se novzi muan pinnalla i kačahtelov ymbäri. Se nägöv, čto kajkki peldo on katettu sen že mojzillan tajmenilla.

Hyvin kazvav tajmenut. Lämbimästi armastelov sidä päjväne. No vihmua èj vièlä ollut. Mua zavodiv kujvua i muvttuo pölyksi. Syväh tungièčetah muah juvret èččimäh vettä. No èj lövvetä. Päjväne on kujvannut kajkki. Kajkki vezi muasta on novstut yläh hövrynä. Tajmenut tahtov vettä, no sidä èj ole. Kujva tuvli nostelov pölyö halgièlluosta muasta i kattav tajmenutta.

No ka, novzov tajvahalla pil'vi. Èdähänä jurähtelöv. Pil'vi lähenöv, zavodiv vihmuo. Vihmuj vijkon. Mua imi äjjan vettä. Juodìh vettä juvret. Kajkki ymbärillä zavodiv vihannojttua. Tajmen joj vettä kylläl'di i uvvestah rubej kazvamah.

Terväh sen piässä ozuttuači tähkä. Tähkä kukki; se pölyvtti kellasta pölyö. Pikkarazet juvät kazvettìh sen tähkässä. Tähkä lièni jugiè. Ènziksi se oli zelenäne, sijdä muvttuj muzovan ruskièksi, a sijdä keldazeksi. Tähkä zavodi kujvua. Loppièči sen igä. Korzi nijn že kujvi. Juvät sualistuttìh. Jo oli ajga lejkata.

Keviällä.

Keviä siällä
Ojan piällä
Pajväne jo čirottav.
Kohti vedeh
Mivlla èdeh
Tuomi kukkiè pirottav.

Sel'giè vezi
Nijdä pezöv,
Hobièlla ne kattav.
Armastelov,
Pyörittelöv,
Suvreh jogeh suattav.

Yhtehizen imuščestvan puolesta.

Kolhoza valmisti sièmenet kyl'vöh. Sièmenet pandìh ajttah. Pandìh storožimah Stjopa diädön.

Kulakat tahtottžh pièttiä kyl'vön. Hyö rešittih vorujja villjat. Kulakat duvmajdìh, kujn sajs muanittua Stjopa diädö pojs aitan luoda. Hyö rešittih virittiä hänen talon. Hyö vuotettìh, čto hän jattäv ajtan i lähtöv piästämäh omua imuščestvua.

On yö. Ymbärillä on kajkki hilljah. Stjopa diädö sejzov i vardejččov. Kerralla kuvluv kirrunda kylästä päjn. Hän nägöv kylällä tuli palon. Rahvas juostah. Hänellä kirrutah: "Juokse teriämbäh, juokse, Stjopa, sivn kodi palav!"

No Stjopa èj lijkahtanut sijalda. Vragat hajrahtettìh. Stjopa diädö èj lähtenyt paloh. Hänen talo paloj ynnäh. Jaj vajn tukku tuhkua. No kolhozan sièmenet han piästi. Kolhoza andoj hänellä premijan i stroi uvven Talon.

Sorzat i lapset.

Dorogalla pölyssä miè näjn kylän lapsiè, kumbazet viskottìh mih ollov šuapkojda. Konza miè lähenin hiän luoh, käzissä hejllä oldìh sorzan pojgazet.

Miè tijjustin, čto pièni dijkoj sorza vedi omiè poigaznè pojkki dorogasta, kylän lähellä.
– Midä työ rubiètta pojgazièn ke ruadamah? – kyzyjn miè lapsilda.
Hyö vastattìh:
– Laskemma.
– Laskemma, – sanojn miè vihajzena, – miksi tejllä pidi tabajlla nijdä? Missä nyt on muamo?
– A tuossa on! – kirrattìh yhteh iäneh lapset.
Kajkki ozutettìh mivlla lähizeh mägyöh kezando pellolla. Sièlä istuj sorza avatun suvn ke.
– Teriämbäh! – kirgajn miè lapsilla. – Mängiä i suatakkua pojgazet sorzalla.
Lapset, duvmajt, ihastuttìh i juostossa lähtièttih vièmäh nijdä sorzalla.

Muamo sorza lennähti vähäzen, a konza lapset lähtièttih pojs, hyppäj pojgazièn luoh. Omah kièleh hän sanoi midä ollov poigazilla i lähti astumah kiirehellä kagra pellon luoh. Pojgazet juostìh jallesti. Nijn kajkki pereh kagra pelduo myöten matkaj jarveh päjn.

Ihastujn miè, hejtin šuapkan i, hujskuttaen sillä, kirgain:
– Hyviä matkua tejllä, pojgazet!
Lapset ruvettìh nagramah.
– Midä työ, mièlettömät, nagratta? – sanojn miè hejllä, – työ duvmajčetta kebiè on pojgazilla piästä jarveh. Hejtäkkiä šuapkat i kirrukkua: ozakasta matkua! Šuapkat novstìh yläh. Kajkki lapset kirruttìh:
– Ozakasta matkua, sorzazet!

Ruskiè znamja.

Školan ovi avavduv i salbavduv joga minuttua. Lapset juostah školah, čiretetäh, kujn čirkuzet.

A pihalla kuvluv sen že mojne vesselä šumu. Päjväne, tungevduen kahtalleh olijah ikkunah, venyttiäčöv lattièlla jarkoilojna täpnöjnä.

Storožiha Trofimovna i Stjopa, hänen vunukka, sejzotah ikkunan luona.
– Buabo, itket? Tuas tuattoh da muamoh näh mujstutit? Sanele!
– Midä sanella? Kujn rubièn mujstelemah, hengen salbuav!

Oli poigane se mivn, a sivn tuatto, kudripiä, vesselä, pajattaja... I ajvin pajatti rahvahah, svobodah näh. Ka hän kerran i sanov: "Pervoj majja – kajkkièn rabočojlojn pruazdnièkka.

Kačon – linnan taguah suoritah lähtiè sivn tuattos muamos ke. A muamos nijn že fuabrikalla ruadoj. Tuldìh hiän luoh tovariščat fuabrikasta, sanotah:
– Aljoša, sivlla pagina pidiä.
A nijn sanonnojn tuačči jo istuj miän Aljošen'ka tyrmässä. Miè hänellä sanojn:
– Aljošen'ka, kebièmbäh!
Missä sièlä! Vajn muhahti. I rubej matkah varustuačemah. Päjväne pajstoj nijn že, kujn i nyt, a šumuo sidä èj ollut: ènnen rabočojlojn pruazdnièkka èj ollut čestissa miän vladìkoilla...

Lähtièttih hyö, a siè, kujn uhalla, jalgevvujt i rubejt itkemäh: "Mama!"- Sivlla vuozi oli. Lähtièttih. Istun, vuotan hejdä. Murginan varustin. Èj tulla, vuotan – vuotan.

Päjväne jo laskièči, kujn jalličeksi, myöstiäči yksin Nastja. Vajn vallonnut ynnäh.
– Aljošen'ka, – kirrun, – mi hänen ke?
Odva tolkun sajn.

Kerävvyttih, näet, rabočojt linnan taguana. Znamjonat nostettìh, levähytettih, piètäh. Kajahtutettìh omiè pajolojda. A puvlojh novstìh ne, ket pagizemah ruvetah. I tuatto sivn novzi puvh. Hänellä oli iäni zvonkoj, puhtas, kujn kello. Kuvnnellah händä ihmizet... Okružittìh hiät kazakat. Lennettih nagajkojn ke... Ruvettìh ambumah... Aljošen'kan pul'kalla puvsta hejtettih.

Jugiè oli Nastjalla ruadua... Tuska söj kajken syvämen hänel'dä... Rygimäh rubej. Fatera oli tuores. Läzevdyj i kuoli... A myö sivn ke kahten i jajmma...

Èh, kačahta! Miän omat kolonnojh sejzavvutah, i znamja on valmis... Vajn nyt ruskièn znamjan tuačči ni kedä èj ammuta. Škol'nikan käzissä ruskotti ruskiè znamja kavnehen kir'jutuksen ke: "Èläkkäh 1 Majja"! I piènièn lapsièn ryndähillä ruskotettìh ruskièt tähtyöt, kujn konza ollov tapettulojn rabočojlojn veri. – Nu, buabo, miè lähten!

I Stjopa rohkièldi sejzavduj škol'nikojn rjadojh.

Iäni kajuov.

Kajuov miän iäni,
Kujn hobiène kello,
Èdäh miän muhahtus
Nägyv.

Yhestäh miän ke
I mečät i pellot
Lavletah kaikesta
Vägiè.

Čirottav päjväne
Kajkilla varojn,
Kajkilla lämmindä
Andav.

Nyt jo ni ken vet
Èj èlä pahojn:
Kazvav i kukkiv
Miän randa.

Kavottìh gorjat,
Ujittìh huolet,
Pahuot nyt kavottìh
Kajkki.

Muhistah vanhat,
Kukitah nuoret –
I yhestäh lavletah
Kajkin.

Pikkarane Hoze.

Hoze kerävdyj tuattoh luoh otrjuadah. Hän otti muamolda ruskièn pajkan i rubej kiärimäh sinne tabakkua i lejbiä.
– Ènämbi tabakkua! – pagizi hän, – siè, mama, èt tijja, kujn on frontalla! Sièlä pidäv kajkin ke jaguačiè!... Čtobì tazakkajn.

Muamo kabuj pojjan i lujah andoj suvda.
– Kačo, pojgane, vardejče iččièdä.
– Hyvä.
Hoze rivhtuači muamon käzistä i juoksi pihalla. Missä ollov kuvluj ammunda. Valgièn zamkan luona rešotkan taguana oli suvri sadu. Hoze pièttyj. Puvlojlla i mualla nävyttih keldazet apel'sinat. Hoze tuli verejan luoh, čtobì kyzyö storožalda, vojt-go kerätä nijdä bojtsojlla varojn?

Puvlojn välissä ozuttuači sadovnikan figura. Hoze läheni häneh i kyzyj.
– Ota, ota, yksi kajkki apel'sinat rikkuočetah, vastaj sadovnikka.
Hoze ihastuj i rubej bojko keriämäh nijdä.
– Missä ollah izännät?
– Fašistojn luoh paettìh, – starikka häjmäj käellä. – Ota, nyt tämä on kajkki miän!
Hoze keräj tävven uzlan, prostièči storožan ke, pani uzlan olgupiällä i lähti savusta.

Kodvan hän astuj. Kivilöjn taguada ozuttuačettìh kaksi družinnikkua. Groznoj ravahtus piètti brihačun:
– Ken astuv?
Hoze nostaldì uzlazen yläh.
– Tämä olen miè, Hoze, tiän bojtsan Ferdinandon pojga. Miè tejllä tojn fruktojda... i tabakkua!
– Tabakka? – ihastuttìh družinnikat. – Moločča, Hoze! Mäne teriämbäh tuattos luoh, kuni èj ammuta.

Pikkarasta Hoze hyvin tunnettìh otrjuadassa. Družinnikat kirrattìh čièppiè myöten:
- Ferdinando! Missä on Ferdinando? Pojga tuli! Ferdinando jätti vintovkan, kabuj pojjan i istutti iččièn ke.
– Midä uvtta?
– Ka lejbä i apelisinat. I tabakka! sanoj Hoze. – Tata, miè näjn mečässä kaksi fašistiskojda samoljottua. I äjjan benzinua, tävven skluadun!
– Vuota! – sanoj tuatto. – Midä siè èt sanonut tädä täh suaten? Iče näjt?
– Iče. Mečässä. Nijssä ollah tämän mojzet znuakat, – häi ozutti sormella.
– Tuatto otti pojjan käestä.
– Läkki komandiran luoh.
– Midä sanot hyviä, tovarišča? – kyzyj brihačulda komandira.
Hoze saneli, midä nägi mečässä.
Komandira otti kartan i rubej vedelemäh sidä myöten sormella:
– Ka meččä, ka ojane. Missä on se sija? Ozuta.
Hoze Kačahti keldazih i zelenäzih täplih, pijrroksih i kruvgazih. Hän pajnoj piän i sanoj:
– Miè kartua myöten èn malta, a nijn ozutan. Istuočen ljotčikan ke i ozutan.
– A èt varaja? – kyzyj komandira.
Hänen tuačči vojtta olla spokojassa. Tovarišča komandira, – vastaj Ferdinando. I suvrella mièlen hyvällä silitti poijan sel'giä.

Ènzimäzen kerran èlännässä Hoze lendi samoljotalla. Hän istuj ljotčikan ke i tarkah kaččoj alah. Ljotčikka kyzyi:
– Kir'juttua mahtat? (Hoze vatkaj piällä.) Tässä sivlla bumuaga i karandaša. Rubièt mivlla kir'juttamah! Kunne lendiä. A to motorasta on suvri šumu.

Alahana juostìh vastah piènet kodizet, keldane doroga, sinine ojan lentane. Zavodièči vihanda, sugahikas – tämä on meččä. Hoze kir'jutti: "Pijakkiä ojgièh puoleh" i andoj zapiskan ljotčikalla. Samoljotta vähäzel'di kaldavdui i lähti ojgièh päjn, valgièn zamkan luoh. Ièlleh tuas oli meččä. "Nyt vazembah", kir'jutti Hoze: Mašina kiändyj vazembah puoleh päjn. lopulla, Èdessä, vihannan keskessä, mi ollov läjmähti valgiè. "Ojgièh i ojgièh", – kir'jutti Hoze. Terväh i iče ljotčikka dogadi vražeskojt samoljotat i gruzovikat benzinan ke.

Samoljotta jurizi ènämmäl'di, hejttyj alemmaksi i rubej pyörimäh mečikön piällä. Fašistat ruvettìh juoksendelemah kujn muvrahazet. Ljotčikka rivhtaj ručkasta. I vähän ajjan mändyö kuvluj räjjahtys. Suvret mustat savu naččahat novstšh peldozen piällä. Mustan ruskiè tuli tabaj gruzovikan i samoljotat. Hoze hilleni. Ljotčikka vatkaj piällä i muhahti.

Samoljotta lendi tävvellä väellä jarelläh päjn. Terväh alahana, uščeliejn i kukkijojn puvlojn keskellä, ozuttuači valgiè štaban zdanija...

– Saljut. Hoze, saljut! – kirruttìh družinnikat, avttaen brihaččuzella tulla samoljotasta.

Ruskiè tähti.

Miè ajojn Moskovasta Leningradah. Vagonassa oli äjja pionerua. Sièlä oldìh angličanat, frantsuzat, amerikantsat, negrat i nemtsat. Oldìh internatsional'nojn sljotan učastnikat. Kajkki pajatettìh, nagrettìh i paistih, midä hyö nähtih Sovetskojssa muassa.

Vagonassa ajoj krasnoarmejtsa. Krasnoarmejtsan luoh mäni pièni pionera, 7-vuodine angličanina. Hän vijkon kaččoj ruskièda tähtiè, kumbane oli krasnoarmejtsan šuapkassa.
– Mi tuo on? – kyzyj hän.
Brihaččune kyzyj anglijskojlla kièlellä, no krasnoarmijtsa èllendi, midä hän tahtoj sanuo.
– Se on Krasnojn Armijan znuakka, – sanoj hän veniäläzellä kièlellä. Kiändäja sanoj nämä sanat anglijskojlla kièlellä.
– Oh, –sanoj pièni angličanina. – Työ zaščiščajčetta Sovetskojda muada. Mivn tuatto, kumbane ruadav Anglijassa kivi hijli šahtojssa, on kommunista, i hän on valmis puolistamah ruadaja rahvahan vluastiè. I miè, konza kazvan suvreksi, lähten sluvžimah Krasnojh Armijah.

Lapset kerävvyttih ymbäri. Jogahine tahtoj kuvlla krasnoarmejtsan paginua.
– A työ, – kyzyj krasnoarmejtsa, – mänettä-gö Krasnojh Armijah?
– Lähtemmä! – vastattìh kajkki yhteh iäneh. – Myö tahtomma vojujja yhtessä tiän ke fašistojlla vastah.

Kiš.

Äjja vuotta on projdinut sijdä ajjasta suate, konza Poljarnojn meren rannalla èli Kiš. Hän oli kolmetojsta vuodine brihaččune. Hänen tuatto oli rohkiè miès. Hän kuoli tappuassa kondièda. Sillojn oli näl'gä, i häi lähti kondièda tappamah. Kondiè murdi hänel'dä kyl'giluvt, no hän tappoj sen i toj rahvahalla äjjan lihua.

Kiš oli ajnova lapsi tuatolla i muamolla. Tuaton kuolennan jal'geh han èli muamon ke. Terväh rahvas unohti tuaton suvreh abuh näh rahvahalla, i hyö muamon ke ruvettìh èlämäh kajkkiè pahemmassa jurtassa. Hejllä annettìh kajkkiè pahembua lihua.

Kerran Kiš rohkuači sanuo täh näh meččänièkojn soviètassa. Hän novzi i sanoj:
– Totta, mivlla i muamolla annetah lihua, no se on ajvin vanha i kova.
Meččänièkat kajkki vanhat i nuoret dijvujdìh. Konza ènnen on kuvldu, čto lapsi ruohkiv vanhojlla tulla sanomah sil'mih kajken toven? Kiš vièlä lizäj: "Miè tijjan, čto mivn tuatto oli hyvä meččänièkka. Hän ni konza ni kedä èj jattänyt lihatta!" Mièhet kirrattìh: "Ajakkua brihačču pojs, anna mänöv muata. Nuori on vièlä näjn pagizemah vanhojn ke."

Kiš sanoj vièlä: "Jogahine tejstä puolistav omua iččièdä, i miè puolistan omua muamuo. Bok – mivn tuatto kuoli tappuassa kondièda rahvahah varojn, i mejllä muamon ke pidäv poluččiè syömistä kylläl'di."

Kaikki rahvas vihastuttìh. Sanottìh hänellä, čto esli hän èi mäne muata, èj anneta ynnäh syömistä. Kiš kočahti i sanoj: "Èn rubiè pagizemah tiän soviètassa sih suaten, kuni mivda èj tulla kuččumah pagizemah". Kajkki nagrettnh hänestä ymbäri. Hän liččaj hambahat yhteh i lähti.

Tojzena päjvänä Kiš lähti ohottuolla. Projdi kaksi päjviä. Kolmandena päjvänä novzi burja, a Kiš vièlä èj tullut. Muamo itki, najzet čakattìh mužikkojda, čto työnnettih brihaččuzen kohti surmah. Mužikat oldìh ianettä i varustuačettìh lähtiè èččimäh kuollutta, kujn vajn projdiv burja. Tojzena päjvänä ajvojn huomneksella Kiš tuli kyläh. Hän toj äjjan kondièn lihua. Hän sanoj mièhillä: "Mängiä tuomah lihoida, Otakkua regyöt i kojrat. Sièlä jiällä on kondiè i kaksi pojgua." Muamoh èj tièdänyt, midä ruaduo ihastuksissa.

Ènzistä oli äjja rijdua sih näh, čto èi Kiš voinut yksin tämän mojsta kondièda tappua.

No häi tappoj vièlä äjjan kondièda. Mužikat tahtottìh panna händä kajkkièn meččänièkojn vanhemmaksi. Häi käski stroiè ičellä uvven jurtan, kumbazessa i rubej ozakkahaldi èlämäh muamon ke.

Mužikat nähtih, kujn hän tappav kondièlojda. Hän astuv kohti kondièh. Sijdä lähtöv pagoh, a kondiè jallesti. Kiš zavodiv viskuo pièniè šaraziè jallellä, kondiè tulov sih, njuvhtelov i syöv, a Kiš juoksov ièlleh.

Mužikat kučuttìh Kišua sovièttah, No hän oli vajbunut i èj vojnut tulla. Kiš sanoj: "Anna tullah mejllä". Mužikojlla pidi lähtiè. Kiš vastaj hyvin, istutti kajkki.

– Sano siè mejllä, kujn siè näjn äjjan kondièda tapat?
– Sanon. Kuvnnelgua. Se on ylen prosto.
Hän otti hojkkazen plastinkan kitan usua i ozutti hejllä. Sen piät oldìh teräväzet, kujn nièglazet. Hän kiäri sen kol'čazeksi kobrah, avazi kobran, se i ojgeni.
– Tämä usan pala pidäv panna kitan razva palan siämeh i kylmättiä. Konza kondiè lajnuov tämän šarazen, se sulav i usa pala ojgenov. Se rubièv pistämäh kondièn vaččua. Kondiè vajbuv, läzevdyv, i sidä on kebiè tappua.

Näjn opasti Kiš kajkki meččänièkat tappamah kondièlojda. Rahvas èj ruvettu nägemäh näl'giä.


Slovari

avgejkko – – поляна
aziè – dièlo – дело
aldo – – волно
varojn – näh – для
vazen – hura – левый
valehtella – kièlastella – врать
vajbuo – väzyö – устать
vatkata – nytkätä – мотнуть
vijkko – hätken – долго
vuattièt – sovat – одежда
venyö – viruo – лежать
inoj – kummalline – странный
iho – roža – лицо
ka – – вот
kabuta – sevätä – обнять
kerros – ètuaža – этаж, слой
kezyttiä – opastua iččièh – приручить
kirguo, ringuo – ravista – кричать
kivgua – päčči – печь
kizata – igrajja – играть
kivos – hangi – сугроб
kuotella – opitella – щупать
kotka – orla – орел
kuhmu – pahka – шишка
kuvelmo – – икра
lavlua – pajattua – петь
lambi – bruvdu – пруд
lebiäčiè – huogavuo отдыхать
luottuačiè – yrrästiäčiè – броситься
luadièčetah – rojtah –становятся, делаются
lymmyttiä – lämmyttiä – сгибать
mahtua – maltua – уметь
mähnäzet – – икринки
myöstiäčiè – kiändyö – вернються
mägi – gora – гора
nuolla, nuoleksiè – – лизать
oh'jata – – править, вести, управлять
oja – – ручей
puvtajja (hebone) – – стреножить
pur'e – parusa – парус
perämiès – rulevoj – рулевой
päjčet – oh'jat – уздечка
pövry – tuhu – метель
rijbaus – – царапина
rugo – suatto – копна
runga – tièla – тело
ruvhi – grobu – гроб
ruguolièčiè – – просить
ruoska – kunutta – кнут
rjada – riädy – ряд
sizär – čikko – сестра
siändyö – tuskevduo – рассердиться
tabajlla – pyvdiä – ловить
tavottua – tavata – нагнать
tammi – – дуб
tuagiè – puaksu – частый
tovkata – jahkata – толкнуть, пихнуть
uravduo – hovketa – взбеситься
uskaldua – tojvottua – обещать
hijhtiä – ajua suksilojlla – ходить на лыжах
hiksahtua – – всхлипнуть
čiba – koza – коза
čivro – – головастик
čijli – joža – ёж
čyöttö – mado – гусеница
šaglat – žabrat – жабры
èdähänä – lojttona – далеко
èllendiä – maltua – понимать
juosta – – бежать
äbäreh – – постреленок
ynnäh – kogonah – совсем