GULLIVER LILLIPUTOIN LUONA
Kirjuttanut Jonathan Swift
Perevodi M. Kondratjev
Kareljskoi gosudarstvennoj Izdatel'tva
Petrozavodsk 1938
1
Kolmemačtahine korabli "Antilopa" lähti matkah Južnojh okeanah.
Perällä sejzoj korabel'noj doktori Gulliver i kaččoj podzonojn gruvan
läbi pristanih. Sinne jiadih hänen naine i kaksi lasta, pojga Džonni i
tytär Betti.
Ej enzimästä kerdua lähtenyt doktori Gulliver merellä. Hän suvajčči
matkajlla. Vielä školassa hän mänetti počti kajkki tuatolda suavut
dengat meri kartojh i knijgojh vierahista mualoista. Hän suvrella
himolla izučajčči geografijua i matematikkua, sen tähten, čto nämä
naukat ollah kajkista nužnojmmat morjakalla.
Tuatto andoj Gulliveran opastuksih erähän sih ajgah znamenitojn
londonskojn doktorin luo. Gulliver opastuj hänen luona moni vuotta, no
ej hejtellyt duvmajččemista mereh näh.
Doktorin dielo oli hänellä pol'zaksi: opastunnan lopittuo, hän
postuppi "Piäsköj" nimizellä korablilla doktoriksi i aeli sillä kolme
puolen ke vuotta. A sen jal'geh suvrella korablilla "Dobraja Nadežda"
hän luadi erähie matkojda Vostočnojh i Zapadnojh Indijah.
Merellä matkatessa Gulliver ni konza ej atkalojnnut. Omassa kajutassa
hän lugi koista otettulojda knijgojda, a rannalla kaččoj, kujn eletäh
vierahan muan ihmizet, mujstutteli hiän kielbdä i elämizen
tabojda. Jarilleh matkatessa hän tarkah kir'jutti matkajlun
priključenijat.
I tällä kerdua, meri matkalla lähtiessä, Gulliver otti keralla jarien
zapisnojn knijgan.
Tämän knijgan enzimäzellä stranidalla oli kir'jutettu:
"4 päjvänä maja kuvda 1699 vuodena myö nostimma juakkerin
Bristolissa".
2
Äjjan nedälilöjdä i kuvlojda ujčči "Antilopa" Južnojda okeanua myöten.
Puhallettih myödäzet tuvlet. Matka oli lykykäs.
No vot yhtellä kerdua, Vostočnojh Indijah purbehtiessa, strašnoj siä
yllätti korablin. Tuvli i allot aettih sidä mäne tijja kunne.
A trjummassa jo zavodittih loppiečie syömizet i rieskan veen zapuasat.
Kaksitojsta matrossua kuoldih väzynnästä i nällästä. Loput odva
lijkutettih jalgojda. Allot lykittih korablie puoleh i tojzeh, kujn
oriehan kuorutta.
Yhtenä pimienä, kohizevana yönä tuvli kandoj "Antilopan" teräviä
kallivuo kohti. Matrosat dogadittih sen lijjan myöhä. Korabli
jurskähtiäči jurkiä kallivuo vaste i mureni pieniksi palaziksi.
Vajn Gulliveralla i vijellä matrosalla lykysti piästä šljupkalla.
Hyö tiettih, čto missä-lienöv lähellä on mua, i nadejččiečettih piästä
sinne. Kodvan aeldih hyö aldolojda myövten, kuni väet zavodittih
loppuo. A allot kazvettih ajvin suvremmiksi i suvremmiksi, i
jal'gimäjn, kajkista suvrin aldo lykkäj i kuadoj šljupkan kumoh.
Vezi pejtti Gulliveran umbipäjn.
Konza hän novzi veen piällä, hänen vieressä ej ollut ni kedä. Kajkki
hänen matka tovarišat upottih.
Gulliver ujčči yksin, meri virran i tuvlen aelemana, kunne sil'mät
kannettih. Se i dielo, čto hän hejtteli jalgua alah i kuotteli
pohbjua, no poh'jua ajvin vajn en ollut. A Gulliver jo ej vojnut ujdua
ielleh. Kastunut kaf- tana i jugiet veen pullistamat bašmakat
painettih händä alah. Hän zavodi lökästyö n tupehtuo.
I kerdah Gulliver tunzi kovan muan jallojn alla.
Tämä oli madalikko. Gulliver novzi pystyh i lähti kualamah.
Hän astuj-astuj i ajvin ej vojnut piästä randah suaten. Poh'ja tässä
kohtassa oli ylen kaldava.
Lopulla vezi i pesku jiädih jallellä.
Gulliver nägi ylen pehmiellä i madalalla hejnällä katetun
dubravan. Hän ryömi veestä edähämmäksi i lujasti ujnoj.
3
Konza Gulliver havaččuj, oli jo sovsem valgie. Päjväne sejzoj hänen
piän piällä.
Hän tahtoj hieruo sil'mie, no ej vojnut nostua kättä; tahtoj
istuoččie, no ej vojnut lijkahtua.
Häi viruj sellälläh i tunzi, čto hänen käet i jallat on lujah sivotut
muah kijnni.
Hojkkazet nuorazet punottih kogo hänen rungan pitkin pojkkizin
kajnalolojsta polvilojh suaten. Joga sormi oli erikseh punottu
nuorazilla. Daže pitkät sagiet Gulliveran tukat old'ih punottu kiinni
pikkarazih muah lyödylöjh kuavilojh i pletitty nuorazilla.
Gulliver oli pohože kalah, kumbane on suadu verkoh.
"Tozieh, mie vielä maguan", duvmajčči hän.
Kerrassa mi-lienöv näpperä, kujn hijri,
juoksi hänen jalgua myöten. Novzi enzin vačan
piällä, sijdä pehmiezesti ryvdi ryndähillä,
lähenöv levgah suaten.
Gulliver murraldi yhten sil'män.
Mi kumma?
Ihan hänen levvan luona sejzov ihmine, tavalline ihmine käzien i
jallojn ke. Piässä hänellä on losnija šljoma, käzissä - vanneh oruža i
pijli, sellän tagana - kolčana.
A kogo ihmine ej suvrembi ogurdua. Vijzi sen mojsta, kujn hän, olis
svobodno vojdu istuočie Gulliveran kämmenillä.
Enzimäzen ihmizen jal'geh novzi Gulliveran piällä vielä nelläkymmendä
saman luadusta piendä miestä.
Udivlenijasta Gulliver lujah kirgaj.
Pienet ihmizet pöllästyttih i hypättih juoksemah ken kunne-gi
päjn. Juostessa hyö öntästeliečettih i sorrudeldih. Sen jal'geh
nostih jallojlla i tojne tojzen jal'geh hypittih muah. Monet ylen
äjjallä sattavuttih, a yksi daže jallan mučkahutti.
Minuttua kaksi-kolme ni ken ei lähestynnyt enämbi Gulliveran luo. Vajn
korvan alla hänen luo kajken ajjan kuvluj humuo, kumbane pohodi
hejnäčirkojn čiritykseh.
No terväh pienet ihmizet tuas rohkettih i uvvestah ruvettih novzemah
hänen jalgojda myöten, a kajkista rohkejn hijvoj Gulliveran ihon luo,
kosketti kejhähällä hänen levgua i viennolla, no sel'vällä iänellä
kirgaj:
- Gekina degul'!
- Gekina degul'! Gekina degulb! - yhtyttih vienozet iänet kajkkielda
päjn.
No midä nämä sanat znuačittih, - Gulliver sidä ei ellendänyt, hotja
hän i tiezi aijan inostrannoiloida kielilöjdä.
Kodvan viruj Gulliver sellälläh. Käet i jallat hänellä yhäperin
puhalluttih.
Hän keräj kajkki väet i oppi kiskuo muasta vazemman käen.
Lopulla sijnä händä lykysti. Hän kiskoj kuavit, kumbazien oli kiäritty
sadojda hoikkazie luie nuorazie i nosti käen. Sillä že minutalla
ken-lienöv alahana lujasti vingahti:
- Tol'go fonak!
Gulliverjon kädeh, ihoh, kaglah kerrassa ozattih suat piilit.
Pijlit pienillä ihmizillä oldih hojkat i terävät, kujn nieglat.
Gulliver ummisti sil'mät i rešši viruo.
Liikkumatta, kuni ei liene yö.
"Pimiessä lienöv kebiembi piästä", duvmajčči hän.
No yödä vuottua nurmella hänellä ej pidänyt.
Lähellä ojgien korvan luo hän kuvli koputusta, kujn rovno ken-tahto
palljazella orehojda murendajs.
Palljazet koputettih ynnällizen čuasun.
Gulliver kiändi vähäzellä piän, - enämbiä kiändiä ej annettu nuorazet
i kuavit, - i ajvin oman piän rinnalla nägi vaste vajn uvzista
lavvojsta luaitun puvhizen sillan. Erähät ihmizet lyödih lavdojh
jal'gimäzie nuaglazie. Sen jal'geh pikkarazet ihmizet levittih, i
pordahie myöten novzi ihmine pitkässä plašassa.
Hänen jal'geh astuj tojne ihmine, kahta kerdua pienembi händä, i
kandoj hänen plašan helmua. Naverno tämä oli hänen brihačču-paž, hän
ej ollut Gulliveran čagarie suvrembi.
Jal'gimäziksi tuld'ih sillalla kaksi strelkua kijnnitettylöjn vanneh
oružojn ke käzissä.
- Langro degjul' san! - Kolme kerdua kirgai plašah suoriečennut ihmine
i levitti konfetta bumuagan suvruzen kiärön.
Kerrassa Gulliveran luo juostih viizikymdä ihmistä i lejkattih hänen
tukkih sivotut nuorazet.
Gulliver kiändi piän i rubej kuvndelemah, midä lugov plašah
suoriečennut ihmine. Ihmine kodvan-kodvan lugi i pagizi.
Gulliver ni midä ej ellendänyt, no kajken varalla nyökkähytti piällä i
pani svobodnojn käen ryndähillä.
Hän arbaj, čto hänen iessä on koroljan työndämä posla.
Ennen kajkkie Gulliver duvmaičči kyzyö poslalda, čtobi händä
syötettäjs. Sijdä suaten, kuin parohoda uppoi, ei hänen suvh kävnut
suvrusta. Hän nosti sormen i moni kerdua nosteli sidä huvlie vaste.
Plašassa oleva ihmine vastaj midä-lienöv. Sen jal'geh hän hejttiäči
sillalda i käski Gulliveran mollembie kyl'gilöjdä vaste panna monda
pitkiä pordrasta.
Tojsta sadua gurbistunnutta nosil'š'ikkua kannettih korzinojda
syömizen ke Gulliveran suvn luo.
Korzinojssa oli tuhanzie hernehen suvruzie lejbie, grečeskojn orehan
suvruzie kogonazie okorokkojda, žuarittulojda tipazie - pienembie miän
kärvästä.
Gulliver lajnoj kerralla kaksi okorokkua yhteh kolmen lejvän ke.- Hän
söj vijzi pajstettuo häkkie, kaheksan ahavojttuo bokkuo, yheksän-
tojsta korvennettuo počin pojgua i sadua kaksi tipazie i hanhilojda.
Terväh korzinat tyh'ettih. Sillojn pienet ihmizet vieretettih
Gulliveran kädeh kaksi puč- čie vijnan ke. Pučit oldih suvret, joga
pučči stokanan suvrus.
Gulliver murendi poh'jan yhtestä pučista. Nijn že i tojzesta i
kahtella-kolmella lajnuonda kerralla tyhjendi mollemmat pučit.
Pikkarazet ihmizet udivlenijasta läpsytettih käzie.
Sen jal'geh znuakojlla käskiettih Gulliveralla viskata tyh'jat pučit
muah.
Gulliver viskaj ne Mollemmat kerralla. Pučit kiännettih mukkie ilmassa
i rämizennän ke vierdih eri puolih. Rahvasjovkko nurmella levii,
äijal'di kirguen:
- Bora mevola! Bora mevola!
Vijnan jal'geh Gulliveralla kerrassa rubej himojtgamah muata. Unen
läbi hän kuvli, kujn pienet ihmizet juoksennellah händä myöten pitkin
i pojkkizin, viertäh hänen piäl'dä, kujn mäestä, kutkutellah händä
keppilöjllä i kejhähillä, hypitäh sormelda sormella.
Hän tahtoj tavata kymmen-tojzen hyppijojdä, no sil'mät mändih hänellä
vägizin umbeh, i häi sumbah ujnoj.
Pikkarazet ihmizet tädä vajn i vuotettih.
Hyö nareko vijna puččilojh kyl'vettih uni poroškua, čtobi ujnottua
harvinazen gostjan.
4
Muada, kumbazeh tuvli kandoi Gulliveran kučuttih Lilliputijaksi. Tässä
muassa elettih Lillipytat.
Kajkista suvremmat puvt Lilliputijassa oldih smorodina tuh'jon
korguzet, kaikista korgiemmat talot oldih stolua madalammat.
Tämän mojsta velikanua, kujn Gulliver, ni ken ej ole Lilliputijassa
nähnyt.
Imperatora andoj prikuazan tuvva Gulliver stolitsah. Sentäh i
ujnotettih händä.
Vijzisadua plotniekkua i sada inženerua tsuarin prikuazasta luaitt'lh
suvren kaksikummendä kaksi rattahallizen telegän.
Muvdamassa čuasussa telegä oli valmis, no sijhe Gulliveran suatanda ej
ollut nijn kebienä.
Vot midä priduvmajdih Lilliputijan inženerat sih näh. Hyö pandih
telegän ajvin Maguajan velikanan viereh, - ihan hänen kyllen luo.
Sen jal'geh hyö lyödih muah kaheksankymmendä pačasta, kumbazien ylä
piässä oldih blokat i pandih nämih blokkilojh yhtessä piässä
kovkkuzien ke olevat sangiet konatat. Konatat ej oldu steklina nuorua
sangiemmat.
Lilliputat ottuačettih ruadoh.
Hyö sivottih Gulliveran rungan, mollemmat käet i jallat luilla
sivoksilla i, tartuttahuo nämä sivokset, krjučkazilla, zavodittih hyö
vediä konattojda blokkilojsta läbi.
Yheksän sadua vägevindä ihmistä oli kerätty täh ruadoh varojn
Lilliputijan muan kajkilda puolilda.
Hyö veettih konattua mollemmilla käzillä, ponnisteliečettih jallojlla
muah i oldih hiestä ligo märrät.
Čuasun kuluttuo hejllä lykysti nostua Gulliveran muasta puolella
sormella, kahten čuasun projittuo - sormen verralla, kolmen čuasun
mändyö hyö suadih vierettiä Gulliveran telegäh.
Puolitojsta tuhatta kajkista suvrinda tsuarin dvortsan konjušista
tuoduo hebuo oli valljastettu telegän edeh kymmenin hebozin riädyh.
Kuvčerat vijpattih plettilöjllä i aettih Lilliputijan glavnojh linnah
- Mil'dendoh.
Gulliver ajvin vielä magaj. Hän, naverno, ej olis havačunnut matkan
loppuh suaten, esli ku händä slučajno ej olis nostattanut yksi korolja
gvardijan ofitsera.
Tämä sluččieči nijn.
Telegästä pakuj yksi ratas. Pidi azettuo i kohendua telegä. Erähät
nuoret ofitserat duvmajdih tädä ajgua ispol'zujja i kaččuo Mittyne iho
on Gulliveralla, konza han maguav.
Hyö aettih omilla heboloilla telegän viereh, i yksi hejstä pysti
Gulliveran vazembah huogameh terävällä kejhähällä.
Gulliver nirpisti nenän i lujah hirnui.
- Ap-čhi! - kerdavduj iäni.
Ofitserat prišporittih heboloida i tävttä hyppyö aettih pojs
telegästä.
A Gulliver havaččuj, kuvli, kuin napsytettih plettilöjdä ajajat, i
ellendi, čto händä kunne-ollov veetäh.
Kogo päjvän hevot valgiessa vuahtessa veettih Lilliputijan dorogojda
myöten sivottuo Gulliverua.
Vaste myöhä yöllä telegä piettyj, i hevot lasketettih, čtobi hiät
syöttiä da juottua. Kogo yön telegän mollembien puolin sejzottih
stražalla tuhat gvardejtsua: hejstä vijzisadua oldih fakelojn ke,
vijzisadua valmeheksi varustettulojn vanne oružojn ke.
Ambuilla oli annettu prikuaza ambuo Gulliverah vijzisadua strelua,
esli vajn hän ruohtinov liikahtua.
Konza tuli huomnes, telegä lijkahti ielleh.
5
Ej edähänä Linnan vorotojsta, plošadilla seizoi vanha hyllätty zamka
kahten uglovojn bašnjan ke. Zamkassa jo ammujn ni ken ej elänyt.
Tämän tyh'jan zamkan luo tuodih lilliputat Gulliveran.
Tämä oli Lilliputijan muan kajkista suvrin talo. Bašnjat oldih počti
ihmizen korgevuot. Glavnojh oveh daže sen mojne suvri ihmine, kujn
Gulliver, saj hyvin ryvdiä nellinkondomazin, a paradnojh zualah hän
olis, požaluj, vojnut ojendavduo ajvin ojgieksi kajkkeh kazvuh.
Tänne tahtoj Lilliputijan imperatora panna Gulliveran elämäh.
No Gulliver vielä tädä ej tiedänyt. Hän viruj omassa telegässä, a joga
puolelda hänen luo juostih jovkottajn lilliputat.
Konnoj straža aettih pojs ljubopitnojlojda lilliputtojda, no yksikajn
kogonajsta kymmenen tuhatta lilliputtua ehtittih projdie Gulliveran
jalgojda, vaččua i polvilojda myöten, kuni hän viruj sivottuna.
Kerrassa mi-lienöv iskenyt hänen jalgah. Häi kačahti omah jalgah i
nägi erähie lilliputtojda, kumbazet oldih mustissa perednikojssa i
hiemuat kuorittuna. Pikkarazet vazarazet läjmähteliečettih hiän
käzissä. Nämä oldih imperatoran dvortsan sepät, kumbazet tavottih
Gulliveran čieppilöjh. Zamkan sejnästä Gulliveran jalgah hyö veettih
yheksänkymmendä yhten čiepin, kumbazet pägien yläpuolella pandih
Lukkuh kolmellakymmenellä kuvvella rippujalla lukulla. Čiepit oldih
nijn pitkät, čto Gulliver saj lijkkuo zamkan iessä plošadkua myöten i
svobodno ryömie omah taloh.
Sepät lopetettih oman ruavon i lojtottih. Straža lejkkaj sidiet i
Gulliver novzi sejzomah.
- A-ah! - kirruttih Lilliputat. - Kuinbus Flestrin! Kuinbus Flestrin!
Lilliputijan kielessä se znuačči: "Mägi-ihmine! Mägi-ihmine!"
Gulliver varovazeh astuj jalga jallalla, čtobi ej lädžöttiä ni kedä
pajkallizista eläistä i kaččelieči umbäri ičestä.
Ni konza ej hän vielä ole nähnyt mojsta čomua muada. Meččä, pellot i
savut tiälä pohodittih kirjavih kukka klumbazih. Jovet juostih
ojazina, a linna loittuo päjn ozuttuači igruškahizelda.
Gulliver nijn miel'dyj kaččomizeh, čto ej dogadinnut, millä ajgua
počti kajkki linnan vägi kerävyttih hänen ymbärillä. Lilliputat
kuhistih hänen jallojssa, kosketeldih jallaččimien prjažkie i nijn
äjjallä kirkistettih Gulliveran ihoh, čto hiän šuapkat pakuskenneldih
piästä muah.
Brihačut rijeldih, ken hejstä viskuav kiven Gulliveran nenäh suaten.
Učenojt paistih keskenäh, mistä tuli Kuinbus Flestrin.
- Miän vanhojssa knijgojssa on kir'jutetu, sanoj yksi učenoj, - čto
tuhat vuotta sitten meri viskaj miän rannalla strašnojn čudoviš'an.
Mie duvmajčen, čto i Kuinbus Flestrin on pölähtännyt Meren poh'jasta.
- Ej, - vastaj tojne učenoj, - meren čudoviš'alla pidäv olla
šaglat i händä. Kuinbus Flestrin langej kuvdamosta.
- Lilliputtalazet mudretsat ej tietty, čto muailmassa on tojzie
mualojda, i duvmajdih, čto joga pajkassa eletäh vajn yhtet lilliputat.
Učjonojt kodvan kävel'dih Gulliverasta ymbäri i punottih piälöjllä, no
nijn ej ni ehtitty reššie, mistä tuli Kuinbus Flestrin.
Vsadnikat mustilla hebozilla kejhähät ojennettuna levitettih
jovkon. Hevot oldih vasta syndynyön kazin pojgazen suvruzet.
Peplan seljan! Peplan seljan! - kirruttih vsadnikat.
Gulliver nägi rattahien piällä kuldazen vakkazen. Vakasta veettih
kuvzi valgieda hebuo. Vieressä, nijn že valgiella hevolla, ajoj ihmine
kuldazessa šljomassa sullan ke.
Ihmine šljomassa ajoj ojgieh Gulliveran jallan luo i pietti
hevon. Hebo rubej kuorskumah i novzi tagajallojlla.
Sejčas že moni ofnuerua nostih vsadnikan luo kahtelda puolen,
temmattih hänen hebo sujčista kijnni i varovazeh veettih Gulliveran
jallasta edähämmäksi.
Vsadnikka valgiella hevolla oli Lilliputijan imperatora. A kuldazessa
karetassa istuj imperatoran najne.
Nellä pažua levitettih nurmikolla palan barhattua, pandih sih spička
vakkazen suvruzen kreslan i avattih kahtalleh karetan ovet.
Imperatoran najne solahti karetasta i, kohendaen plat'jua, istuoči
kreslah. Hänen ymbärillä kuldazilla skamnjazilla istuočettih hänen
pridvornojt duamat.
Hyö oldih nijn čomasti suoriečettu, čto kajkki nurmikko lieni pohože
levitettyh jubkah, kumbane olis kullalla, hobiella i kajken mojzella
šulkulla višivojdu.
Imperatora hyppäj hevolla sellästä i moni kerdua astuo näpsytti
Gulliveran ymbäri. Hänellä jallessä astuttih hänen svita. Čtobi
paremmin nähtä imperatorua, Gulliver venyttiači kyllelläh.
Hänen veličestva oli kogonasta kyntä korgiembi omie
pridvornojlojda. Hän oli kahten sormen korgehune i, naverno,
Lilliputijassa lugieči ylen suvreksi ihmizeksi.
Käessä imperatora pidi čut' spičkua pitkemmän špuagan. Špuagan huodra
i käen sijalla läjkyttih bril'jantat.
Hänen imperatorskoj veličestva kejkisti piän tuaksi päjn i midä-lienöv
kyzyj Gulliveralda. Gulliver ej ellendänyt kyzymystä, no kajken
varalla saneli imperatoralla, ken hän oli i mistä tuli.
Imperatora vajn nostaldi olgupiälöjllä. Sillojn Gulliver saneli tämän
samazen nemetskojlla, gollandskojlla, grečeskojlla, frantsuzskojlla,
ispanskojlla, ital'janskojlla i turetskojlla kielillä.
No Lilliputijan imperatora, kujn nägyj, ej tiedänyt i nämie
kielilöjdä. Hän nytkähytti piädä Gulliveralla, hyppäj hevolla sel'gäh
i ajua tuprutti jarilleh Mil'dendoh. Hänen jallessä ajoj imperatritsa
omien duamojn ke.
A Gulliver jaj istumah zamkan edeh, kujn čieppih sivottu kojra budkan
iessä.
6
Ehtäh männessä Gulliveran ymbäri kuhizi vähindäh kolme sadua tuhatta
Lilliputtua - kajkki linnan eläjat i kajkki krest'juanat lähejzistä
kylistä.
Jogahizella himojtti kačahtua. Midä on mojne Kuinbus Flestrin -
Mägi-Ihmine.
Gulliverua vardejčči sabljojlla, pijlöjllä i kejhähillä varustettu
straža. Hejllä oli annettu prikuaza ej ni kedä laskie Gulliveran luo i
kaččuo sidä, čtobi hän ej katkuajs čieppilöjdä i ej pagenis.
Kaksi tuhatta soldattua azetuttih zamkan edeh, i yksikajn jovkko
linnalazie rynnättih strojun läbi.
Yhtet kačeld'lh Gulliveran kandojda, a tojzet viskeldih häneh kivyzie
libo tähystettih vanne oružojsta hänen žiletkän njublih.
Tarka strela rijboj Gulliveran niskan, tojne strela čut' ej puvttunut
vazembah sil'mäh.
Karaul'noj načal'nikka käski suaha kädeh ozornikat, siduo hiät i andua
Kuinbus Flestrinalla.
Tämä oli kajkkie mujda nakazanijojda strašnojmbi nakazanija.
Soldatat sivottih kuvtta lilliputtua i, ähkien tyl'čillä kejhähien
njokilla aettih hejdä Gulliveran jalgojh.
Gulliver pajnalduači, koppaj kajkkie yhtellä käellä i sudai oman
kamzolan kormanih.
Vajn yhten hejstä Gulliver jätti ičelläh kädeh, varovazeh otti
kahtella sormella kyl'gilöjstä i rubej kaččelemah.
Pikkarane ihmine ravkka tartuj mollemmilla käzillä Gulliveran sormeh i
ylen vingujalla iänellä rubej iändämäh.
Gulliveralla lieni žiäli pikkarasta ihmistä. Hän sulavazeh muhahtuači
hänellä i otti žiletän kormanista peročinnojn vejčen, čtobi lejkata
nuorat, kumbazilla oldih sivotut lilliputan käet i jallat.
Lilliputta nägi Gulliveran Läpettäjat hambahat, nägi suvren vejčen i
vielä enämmällä rubej ringumah. Rahvasjovkko ynnäh vajkastvttih
pöllästyksestä.
A Gulliver hilljakkazeh lejkkaj yhten nuoran, toizen nuoran i laski
pienen ihmizen muah.
Sen jal'geh hän vuorotellen laski i ne lilliputat, kumbazet bringettih
hänen kormanissa.
- Gljum gleff Kuinbus Flestrin!- kirguj kogo jovkko.
Lilliputijan kieleh tämä znuaččiv: "Eläkkäh Mägi-Ihmine!"
A stražan načalbnikka työnzi dvortsah kaksi omua ofitserua, čtobi
sanuo kajkki, midä sluččieči, ičellä imperatoralla.
7
Sillä välillä Belbfaborakan dvortsassa, kajkista edähämbäzessä
zualassa, imperatora keräj tajnojn sovietan, čtobi reššie, midä ruadua
Gulliveran ke.
Ministrat i sovetnikat rijel'dih keskenäh yheksän čuasuo. Yhtet
sanottih, čto Gulliver pidäv teriämbäh tappua. Jesli Mägi-Ihmine
katkuav oman čiepin i piäzöv pagoh, hän vojbi lädžöttiä jallojlla kogo
Lilliputijan. A esli hän ej pagie, nijn imperijalla groziv strašnoj
näl'gä, sen tähten, čto joga päjviä hän syöv lihua i lejbiä enämmän,
midä pidäv 1728 lilliputan syöttämizeh. Tämän čjotajčči yksi učjonoj,
kummasta kučuttih tajnojh soviettah siksi, čto häi maltoj ylen hyvin
čjotajja.
Tojzet dokazivajdih, čto Kuinbusan Flestrinan tappamine on nijn že
cpasnoj, kujn i eloh jattämine. Tämmöjzen suvren rungan happanemizesta
vojbi zavodiečie čuma ej vajn stolitsassa no i kajkessa imperijassa.
Gosudarstvennoj sekretari Rel'dressel' kyzyj imperatoralda sanan i
sanoj, čto Gulliverua ej pie tappua vähindäh sijh suaten, kuni
Mil'dendon ymbärillä tulov stroituksi uvzi krepostnoj sejnä. Gulliver
syöv leibiä i lihua enämmän kujn 1728 lilliputtua, no ka ni hän,
ruadamah gi rubiev 2000 lilliputan iestä. Sen lizäksi, vojnan
slučajssa Mägi-Ihmine vojbi puolistua Muada paremmin, kujn vijzi
krepostie.
Imperatora istuj omalla tronalla baldahinan alla i kuvndeli, midä
ministrat sanotah. Konza Rel'dressel' lopetti, hän nytkähytti
piällä. Kajkin ellennettih, čto gosudarstvennojn sekretarin sanat
händä miellytettih.
No samah ajgah novzi omalda sijalda, Lilliputijan kajken flotan
komandira, admiral Skajreš Bolgolam. Mägi-Ihmine, sanoj hän, - on,
tiettäväne, kaikista vägevin ihmine muailmassa, - se on totga. Sen
tuačči juvri i pidäv händä kaznie midä teriämbäh vojnov. Ved', esli
hän vojnan ajgah dumajnnov yhtyö Lilliputijan vragojh, niin
imperatorskojn gvardijan kymmenen polkua ej vojja spruaviečie hänen
ke. Nyt hän on vielä lilliputojn käzissä, i pidäv dejstvujja, kuni ej
ole myöhä.
Kaznačej Flimnap, generuala Limtok i sudbja Bel'maf yhtyttih admiralan
duvmah.
Imperatora Muhahtuači i nytkäj admiralalla piällä, i ej yhten kerran,
nijn kujn Rel'dresseljalla, a kaksi kerdua. Nyt nägyj, čto tämä pagina
vielä enämmällä händä miellytti.
Gulliveran oza oli rešitty.
No täh ajgah avavduj ovi, i tajnojn sovietan zualah juostih kaksi
ofitserua, kumbazet työndi imperatoran luo stražan načal'nikka. Hyö
sejzatuttih imperatoran edeh polvilla i sanottih kajkesta, midä
sluččieči plošadilla. Konza ofitserat sanottih, kujn hyvin Gulliver
obhodieči omien plennojlojn ke, gosudarstvennoj sekretari Rel'dressel'
tuas pakičči sanan.
Hän sanoj vielä yhten pitkän sanonnan, kumbazessa dokazivajčči, čto
Gulliverua ej pie varata i čto elävänä hänestä lienöv enämbi pol'zua
imperatoralla, kujn kuolluosta.
Imperatora rešši armahtua Gulliveran. No käski ottua pojs suvren
vejčen, kumbazesta äsken vajn sanottih stražan ofitserat, a yhtellä
tiedä i kajkki tojzet oružijat, jesli nijdä lövvetäh obiskan ajgana.
8
Pidiä obiska Gulliveralla annettih kahtella činovnikalla.
Znuakojlla sellitettih Gulliveralla, midä triebujččov hänestä
imperatora.
Gulliver ej ruvennut hiän ke riidelemäh. Hän otti mollemmat
činovnikat käzih, pani enzin yhteh kamzolan kormanih, sijdä toizeh,
sen jal'geh sijrdi hiät štanilojn i žiletän kormanilojh.
Vajn yhteh tajnojh kormanih Gulliver činovnikkojda ej piästänyt.
Sinne oli peitetty hänellä očkat, podzornoi truba i kompassa.
Činovnikat tuodih ičen ke fonarin, bumuagan, perot i černilät.
Kogonasta kolme čuasuo hyö pengottih Gulliveran kormaniloissa,
tarkastettih vešat i luaittih opisin.
Lopetettuo oman ruavon, hyö kuzuttih Gulliverua ottua hiät
jalgimäzestä kormanista i laskie muah.
Sen jal'geh hyö kumarduačettih i viedih hiän luaitun opisin dvortsah.
Vot tässä se - sanasta sanah:
1. Ojgiessa suvren Mägi-Ihmizen kamzolan kormanissa myö lövvimmä
suvren palan sangieda paltinua, kummasta suvrehuon puolesta tävdys
Bel'faborakan dvortsan paradnojn zalan lattiehurstiksi.
2. Vazemmassa kormanissa myö lövvimmä ylen suvren hobiezen sundugan
kriškan ke. Sundugassa oldih keldazet kar'jat stružkat. Nijen
stružkien vägevä duvhu zastuavi miät mollemmat hirnumah pitkäksi
ajgua.
3. Žiletän ojgiessa kormanissa oli moni sada siliedä valgieda
lavdua. Kajkki yhten suvruhuot i ommellut keskenäh kanatojlla.
Enzimäzellä lavvalla myö dogadijmma kaksi riädyö mustie
znuakkojda. Myö duvmajčemma, čto ne ollah mejllä tundemattoman azbukan
bukvat. Joga bukva oli miän kämmenen suvrune.
4. Žiletän vazemmassa kormanissa myö näjmmä vešan, kumbane pohodi
dvortsan savun rešotkah. Tämän rešotkan terävillä varvojlla Mägi-
Ihmine sugiv tukkie. (Kahta varbua ej ollut: vijettä i kymmenettä)
5. Štanilojn ojgiessa kormanissa lövvimmä mejllä tundemattoman mašinan
ravvasta i puvsta.
6. Štanilojn vazemmassa kormanissa on ylen suvri vejčči, kahta kerdua
suvrembi kajkista korgiembua lilliputtua.
7. Sen lizäksi myö lövvimmä Mägi-Ihmizellä suvren pyöryzän
juašikan. Juašikan yksi puoli on hobiene, a tojne - jiähine.
Mägi-ihmizen kormanilojssa on ylen ägie, no se jiä ej sula. Jiän läbi
vojbi nähtä kaksitosta suvrda mustua znuakkua i kaksi
keihästa. Juašikan sydämessä istuv mittyne-lienöv suvri žijvatta,
kumbane kajken ajgua, hejttehlemättä, stuččiv se kujn hambahilla, se
kujn hännällä.
Tämän mojne on vešilöjn tarka opisi, kumbazet lövvyttih
Mägi-Ihmizellä obiskan ajgana.
Obiskan ajgana häi vedi iččie vežlivo i počtitel'no."
Opisin alla činovnikat kir'juttuačettih:
Klefrin Frelok.
Marsi Frelok.
9
Tojzena huomneksena Gulliveran talon edeh vojskat azetuttih strojuh,
kerävvyttih pridvornojt, tuli iče imperatora svitan i Ministroin ke.
Tänä päjvänä Gulliveralla pidi andua Lilliputijan imperatoralla omat
oružijat.
Yksi činovnikka iäneh lugi opisin, a toine juoksendeli Gulliveran
kormanista kormanih i ozutteli hänellä, mittymie vešilöjdä pidäv
nostua.
- Pala jariedä paltinua! — ringahti činovnikka, kumbane lugi opisie.
Gulliver pani muah oman nenä pajkkazen.
- Hobiene sundiga!
Gulliver nosti kormanista tabakerkan.
- Kolme sadua valgieda siliedä lavdua, kumbazet on ommeldu kanatojlla!
- Gulliver pani tabakerkan viereh oman zapisnojn knižkan.
- Pitkä savun rešotkah pohodija veša!
Gulliver saj sugazen.
- Mašina ravvasta i puvsta, ylen suvri vejčči, juašikka hobiesta i
jiästä!
Gulliver nosti pistoletan, peročinnojn vejčen i čuasut.
Imperatora kajkista enzimäzeksi kaččoj vejčen i käski Gulliveralla
ozuttua, kujn ammutah pistoletasta.
Pistoletta oli panoksessa, Gulliver nosti sen yläh i ambuj
ilmah. Kuvluj Lilliputijassa ennen kuvlumaton jurinä. Kolme tuhatta
soldattua langettih čuvstvietta, kaksi Ministrua pöllästyksestä
vähällä ej kuoldu, a imperatora ynnäh valgoni, pejtti ihon käzillä i
kodvan ej ruohtinut avata sil'mie.
Konza savu projdi i kajkki hilleni, imperatora käski
vediä vejčen i pistoletan arsenualah.
Loput vešat annett'lh jarilleh Gulliveralla.
10
Kogonasta puolen vuotta eli Gulliver plenassa.
Kuvzi kajkista znamenitojnbua učjonojda joga päjviä kävdih zamkah
opastamah Gulliverua lilliputojn kieleh. Kolmen nedälin mändyö hän
rubej hyvin ellendämäh, midä ymbärillä paistih, a kahten kuvn mändyö
jo iče opastuj pagizemah Lilliputijan eläien ke.
Jo enzimäzillä urokojlla Gulliver zavodi sanuo yhtä predloženijua,
kumbane oli kajkista enämmäl'di nužnoj hänellä: "Tiän veličestva,
mie umoljajčen tejdä piästiä mivda svobodalla".
Joga päjviä hän polvillah kerdoj nämä sanat imperatoralla, no
imperatora ajvin yhtä i samua vastajli:
- Ljumoz kel'min pesso desmar lon empozo! Tämä znuačči: "Mie en voj
piästiä sivda, kuni sie et anna sanua, čto olet vernoj mivn
imperijalla i mivlla".
Gulliver oli valmis andamah prisjagua sillä samazella minutalla, no
imperatora siirdi prisjagan andamizen srokkua päjvä päjvästä.
Vähitellen Lilliputat har'jazšutthlh Gulliverah i hejtettih hänen
varuanda.
Rigeneh ehtillä han venyttiäči mualla oman zamkan edeh i andoj vijellä
libo kuvvella pikkarazella ihmizellä hyppie hänen kämmenillä.
Lapset Mil'dendosta kävdih hänen tukkih pejttozilla kizuamah. I daže
lilliputojn hevot enämbiä ej kuorzuttu ejgä nostu taga jallojlla,
konza nähtih Gulliveran.
Imperatora nareko käski kujn voj rigenembäh ustraivajja hebolojn
opastamizie vanhan zamkan edeh, čtobi har'javuttua oman gvardijan
hevot eläväh mägeh.
Huomneksilla kajkkie hebozie polkovojlojsta i imperatorskojlojsta
konjuššilojsta vietettih Gulliveran jallojn sijričči.
Kavaleristat zastavljajdih omie hebolojda hyppiämäh mualla olijasta
käestä piäličči, a yksi rohkie ajaja hupahutti yhten kerran
kujn-lienöv daže čieppih ravvoitetusta jallasta piäličči.
Gulliver ajvin vielä istuj čiepissä. Atkaluosta hän rubej ruadamah i
iče luadi ičelläh stolan, stuvlan i krovatin. tädä varojn hänellä
tuodih lähes tuhannen kajkista suvrembua puvda imperatorskojlojsta
mečistä.
A Magavo sijan Gulliveralla varojn valmistettih parahat pajkallizet
muasterit. Hyö tuodih zamkah kuvzisadua tavallista lilliputojn
kogojsta matratsua. Sada vijzikymmendä matratsua hyö ommeldih yhteh i
luaittih nellä Gulliveran pidujsta matratsua. Hyö ne pandih tojne
tojzen piällä, no yksikajn Gulliveralla oli kova muata.
Nijn že luaittih hänellä od'jualan i hurstizet.
Od'juala lieni hojkkane i ej ylen lämmin. No Gulliver oli morjakka i
ej varannut kyl'mändiä.
Gulliveralla murginua valmistettih vijzisadua kejttäiä i pajstajua,
kumbazie tuodih elämäh palatkojh Gulliveran zamkan lähellä.
Tänne joga huomnesta päivän valletessa aettih kogonazen kar'jan
žijvattua - kuuzi häkkie i nelläkymmendä bokkuo. Telegöillä tuodih
leibiä i vijnua.
Kolme sadua portnoida ommedldih Gulliveralla kostjuman pajkallizesta
materijasta.
Sidä varojn, čtobi ottua miärä, portnojt käskiettih Gulliveralla
hejttiäčie polvilla i pandih hänen sel'giä vaste korgiet pordahat.
Tädä porrasta myöten vanhin portnoj novzi Gulliveran kaglah suaten i
laski siel'dä, niskasta lattieh suaten nuoran, kumbazen piässä oli
pajno. Nijn pitkä kamzola pidi ommella. Hiemuat i vyön kohtan
Gulliver miäräj iče.
Kostjuma lieni hyvä, hotja se oli tilkulojsta luaitun odbjualan
nägöne. Tämä sluččieči sen tähten, čto sidä ommeldih monesta
tuhannesta materija palazesta.
Nyt Gulliver oli suoritettu uvven uvvukkazeh kostjumah. Vajn šliäppiä
ei ollut. No tässä tuli lykykäs slučaj hänellä avuksi.
Yhten kerran imperatoran pihalla ajoj hevolla gontsa tiedolojn ke,
čto hänellä sijdä pajkasta, missä oli lövvetty Mägi-Ihmine, pajmenet
nähtih mittyzen-lienöv suvren mustan rungan, kumbazella on pyörie
gurba keskellä i alavien i levielöjn revnojn ke ymbärillä.
Allussa pajkallizet eläjat duvmajdih, čto se on mittyne-tahto meri
žijvatta. No sen tähten kujn gurbane viruj ajvin Lekahtamatta, ni midä
ej syönyt i ejgä hengittännyt, nijn hyö arvattih, čto se on
mittyne-tahto Mägi-Ihmizen veš'a. Jesli hänen imperatorskoj veličestva
käsköv, sen veš'an vijellä hevolla vojbi tuvva Mil'dendoh.
Imperatora soglassieči, i erähän päjvän mändyö pajmenet tuodih
Gulliveralla hänen vanhan šliäpän, kumbazen hän kajmaj kualaessa.
Matkassa se vähäzen rebejli, sen tähten, čto kulettajat Luaittih sen
lajdojh kaksi lovkkuo i kogo dorogan ribajtettih sidä lovkkolojh
pandulojsta nuorista. No yksikaj se oli tovelline šliäppä i Gulliver
pani sen piäh.
11
Tahtoen ugodie imperatoralla i teriämbäh piästä svobodalla, Gulliver
vidumajčči eri zabuavan. Hän käski tuvva hänellä mečästä erähie
puvlojda sangejmbie i enämmän.
Tojzena päjvänä sejččemen vozčikkua tuodih hänellä parzie sejččemellä
telegällä. Joga telegiä vedi kaheksan hebuo. Parret oldih tavallizen
trostočkan jarevyöt.
Gulliver valličči yheksän saman mojsta trostočkua i iski ne Muah nijn,
čto tuli ojgie nelläuglane. Nämih trostočkojh hän ylen kindiesti,
kujn barabanah, kijnnitti oman nenäpajkkazen.
Nyt lieni tazane, silie ploš'adka.
Gulliver luadi sen ymbärillä perilät i predloži imperatoralla tällä
ploš'adkalla luadie voennojt sostjazanijat.
Imperatorua ylen miellytti mojne zateja.
Hän käski, čtob'l kaksikymmendä nellä parasta kavaleristua tävzin
vooružittuo mändäjs vanhan zamkan luo, i iče ajoj kaččomah hiän
sostjazanijua.
Gulliver vuorotellen nosti kajkki kavaleristat yhtessä hebolojnke i
pani hiät ploš'adkalla.
Torvet ruvettih torvimah. Hebolojlla ajajat jaguačettih kahteh
otrjadah i zavodiečettih voennojt dejstvijat. Tyl'čie strelojda
vihmana lendi puoleh i tojzeh. Tyl'čillä kejhähillä pystettih
protivnikkojda, napadajdih i otstupajdih.
Imperatora nijn jaj dovol'nojksi voennojlla potehalla, čto rubej
pidämäh sidä joga päjviä. Yhtellä kerdua hän daže iče komandujčči
atakalla Gulliveran nenäpajkkazella.
Gulliver pidi sillä ajgua kämmenillä kreslua, kumbazessa istuj
imperatritsa. Tiäl'dä häi parahali nägi, midä ruattih pajkkazella.
Kajkki mäni hyvin. Vajn kerran, vijennentojsta manevra kerran ajgah,
yhten ofitseran ylen kirmie hebo puhkaj kabiella pajkkazen, öntästyj i
sordi sellästä ajajan.
Gulliver pejtti vazemmalla käellä lovkon pajkkazessa, a ojgiella
varovazeh laski muah kajkki kavaleristat tojne tojzen jal'geh.
Sen jal'geh hän akkuratno pajkkaj pajkkazen,
no, ej pidäen nadjožua sen lujuoh, ej ni ruohtinut enämbiä sen piällä
pidiä voennojlojda kizojda.
12
Imperatora ej jiänyt Gulliveralla velgah. Hän omasta puolesta rešši
vesselyttiä Kuinbus Flestrinua interesnojlla zreliš'alla.
Erähällä kerdua ehtällä Gulliver tavan mugah istuj oman zamkan
kynnyksellä. Kerdah Mil'dendon ovet avavvuttih, i siel'dä lähti
kogonane poezda: enzimäzenä oli imperatora hevolla, hänen jallessä
ministrat, pridvornojt i gvardejtsat.
Kajkin hyö lähtiettih sidä dorogua myöten, kumbane vedi zamkah.
Lilliputijassa on mojne taba. Konza mittyne-tahto ministra kuolov ili
erojtetah ruavosta, nijn vijzi libo kuvzi lilliputtua tullah
imperatoralda kyzymäh sijdä, čtobi häi andajs hejllä luvan vesseliečie
händä pljaššimizellä kanatan piällä.
Dvortsassa, glavnojssa zualassa, pannah kujn vojbi kindiembäh i
ylembäh kanatan, kumbane ej ole sangievmbi tavallista ombelu nijttie.
Sen jal'geh zavodiečetah kizat, hyppimizet i mukkilojn kiännännät.
Se, ken hyppiäv kannatalla kaikista ylemmäksi i ni kerdua ei langie,
suav svobodnojn ministerasta jiännyön pajkan.
Tojčči imperatora zastavljaijččov kajkkie omie ministrojda i
pridvornojlojda kanatalla yhtessä novičkojn ke, čtobi provierie
ihmizien lovkosti, kumbazet pruavitah mualla.
Sanotah, čto nämien vesseliečendä ajgojna rigeneh olettelov ozattomie
slučajlojda. Ministrat i novičkat langetah kanatalda, kiätäh mukkie i
katkatah ičellä niskan.
Täh kerdah imperatora tahtoj luadie kanatalla pljašinnän ej
dvortsassa, a pihalla, Gulliveran zamkan iessä. Hänellä himojtti Mägi
Ihmistä udivie omien ministrojn iskustvalla.
Kajkista parahammaksi hyppiäjaksi oli piässyt gosudarstvennoj kaznačej
Flimnap. Hän hyppäi naverno puolda piädä ylemmäksi tojzie
pridvornojlojda.
Daže gosudarstvennoj sekretari Rel'dressel' kuvluza Lilliputijassa
omalla mukin kiännännällä i hyppiännällä, ej vojnut händä voittua.
Sen jal'geh imperatoralla annettih pitkän kepin.
Hän otti sen yhtestä piästä i rubei ravieh nostelemah i heittelemäh.
Ministrat valmistuačettih sostjazanijah, kumbane oli jugiembi
kanatalla pljaššimistä i hyppimistä. Pidi ehtie hypätä kepistä
piäličči, kuni se laskiečov alah, i ryömie sen alla nellinkondomazin,
kuni novzov se yläh.
Parahat hyppiäjat i ryömijat suadih imperatoralda nagruadaksi vyöllä
piettävän sinizen, ruskien i zelenäzen nijtin.
Enzimäne ryömija - Flimnap - saj sinizen vyön, tojne - Rel'dressel' -
ruskien, a kolmas - Skajreš Bolgolam - zelenäzen.
Gulliver kaččoj kajkkeh täh i udivljajččieči
Lilliputskojn imperijan kummallizilla pridvornojlojlla
običajlojlla.
13
Pridvornojlojda kizojda i pruazdniekkojda piettih počti joga päjviä,
yksikajn Gulliveralla oli ylen atkala istuo čiepissä. Hän sen vajn i
dieluo andoj imperatoralla prošenijojda sijdä, čtobi händä piästettäjs
svobodalla i annettajs hänellä svobodno kävellä Muada myöten.
Lopulla imperatora soglassieči hänen prošenijah. Tajnojssa sovietassa
lugiettih kajkki Gulliveran prošenijat i rešittih piästiä vällällä,
"esli hän andav uskalmon soijudajja kajkki pravilat, kumbazet hänellä
objojavitah. Vajn admirala Skajreš Bolgolam, Gulliveran
veriviholline, endizelläh oli sidä miel'dä, čto Kuinbus Flestrinua ej
pie piästiä, a tappua. No sen tähten kujn Lilliputija valmistuači sih
ajgah vojnah, ni ken ej soglassiečennut Bolgolaman ke. Kajkin
uskottih, čto Mägi-Ihmine puolistav Mil'dendon, esli linnah napaditah
vragat.
Imperatora käski omilla pijsarilojlla kir'juttua suvrella bumuagalla
suvrilla bukvilla tämän mojzen prikuazan:
Mie, Gol'basto Momaren Evlem Gerdajlo Šefin Molli Olli Goj, suvren
Lilliputijan imperatora, kajkista suvrin, kajkista mudrojn i kajkista
vägevin tsuari muailmassa, käsken osvobodie Mägi-Ihmizen čieppilöjstä,
esli hän uskaldav tävttiä kajkki, midä myö triebujčemma, a imenno:
Enzimäzeksi. Mägi-Ihmine ei sua lähtie Lilliputijasta miän
razrešenijatta.
Tojzeksi, hän ej sua tulla linnah ni yöllä ni päjvällä sijhe suaten
kuni kaikki eläjat ej pejtytä omih talolojh.
Kolmanneksi, hänepläi annetah razrešenija kävellä vajn suvrie
dorogojda myöten i kielletäh meččien, peldolojn i nurmilojn
pollettelenda.
Nellänneksi, progulkan ajgana hänellä pidäv kaččuo jalgoih, čtobi ei
lädžöttiä ihmizie i hebolojda.
Vijenneksi, händä kielletäh kädeh ottamasta i kormanih panemasta
Lilliputijan eläie hiän razrešenijatta i soglassijatta.
Kuvvenneksi, hänellä pidäv kannella imperatoran gontsie pajkasta
tojzeh, esli hänen veličestvalla pidäv työndiä kunne-tahto spešnojn
viestin ili prikuazan.
Sejččemenneksi, hänen on oldava miän sojuznikkana, esli mejllä
zavodiečov vojna Blefusku suaren ke, i ennen kajkkie hänellä pidäv
hävittiä vihollizen flotta, kumbane ugrožajččov miän rannojlla.
Kaheksanneksi, Mägi-Ihmizen pidäv svobodnojna ajgojna ruadua miän
postrojkojlla, nostaen kajkista jugiembie kivilöjdä.
Yheksänneksi, myö poručajčemma hänellä askelilla miärätä kajken
miän muan pitkin i pojkkizin i lugie askelien luvun.
Gol'basto Momaren Evlem Gerdajlo Šefin Mollli Olli Goj
Bel'faborakan dvortsa
91:nen miän tsarstvovanijan kuv.
Tämän prikuazan toj zamkah iče admirala Skajreš Bolgolam. Hän käski
Gulliveralla istuočie muah i ottuačie vazemmalla käellä ojgiesta
jallasta, a ojgien käen kaksi sormie pajnua oččah i ojgien korvan
lajdah. Nijn Lilliputijassa annetah kljatvua vernostih näh.
Admirala lugi iäneh imperatorskojn prikuazan, a sen jal'geh
zastuavi Gulliveran sanasta sanah kerduamah mojzen kljatvan.
- Mie, Mägi-Ihmine, annan kljatvan hänen veličestvalla imperatoralla
Gol'basto Momaren Evlem Gordajlo Šefin Molli Ollin Gojlla, suvrella
Lilliputijan poveliteljalla, ispolnjajja hänen prikuazan i puolistua
suvrda Lilliputijua vragojlda mualla i merellä!
Tämän jal'geh sepät hejtettih Gulliveralda čiepit, a Skajreš Bolgolam
pozdruavi händä i ajoj Mil'dendoh.
14
Kujn vajn Gulliver saj svobodan, hän kyzyj imperatoralda razrešenijua
kävvä linnua kaččomassa i kävvä dvortsassa. Moni kuvda kaččoj hän
edähäl'dä linnah, istuen čieppilöjssä oman kynnyksen iessä, hot' linna
oli gi kajkkie vijenkymmenen askelen piässä vanhasta zamkasta.
Gulliveralla oli annettu razrešenija.
Sillojn Gulliver hejtti piäl'dä kamzolan, čtobi helmojlla ej murendua
linnan katoksie i trubie, i yksissä žiletöjssä lähti Mil'dendoh.
Kahta čuasuo ennen hänen Tulendua kaksitojsta signalan andajua
kävel'dih kajkkie linnua Myöten. Kuvven sojtettih torvih, a kuvven
kirruttih:
- Mil'dendon eläjat! Kodilojh!
- Kuinbus Flestrin, Mägi-Ihmine, tulov linnah!
- Kodilojh, Mil'dendon eläjat!
Kajkkih uvličojn uglih kleittih vozzvanijojda, kumbazih oli
kir'jutettu sijdä-že, midä kirruttih signalistat.
Ken ej kuvllut, se lugi. Ken ej lugenut, se kuvli.
Kogo Mil'dendon linnua ymbäröjdih vanhat seinät. Seinät oldih nijn
jariet i leviet, čto niidä myöten saj hyvin ajua Lilliputskoj karetta,
kumbazeh olis välljastettu puara hebuo. Seinien uglissa nävyttih
terävänjokkazet bašnjat.
Gulliver harpaj levielöjstä zapadnojlojsta veräjlöjstä piäličči i ylen
varovazeh, kylličči, astuj glavnojlojda uvliččojda myöten.
Pereulkojh i pienih uvliččojh häi ej ni oppinut
männä. Ne oldih nijn kajjat, čto Gulliveran
jalga olis tartunut kodilojn välih.
Mil'dendon kajkki talot oldih kolmekerroksizet.
Erähičči Gulliver hejtyöči i kaččoi ylimäzen etuažan ikkunasta
sydämeh.
Yhtestä ikkunasta hän nägi povaran valgiessa kolpakassa. Povara ylen
näpperäh hövhendi se-go pöröjstä, se-go kärbästä. Kun tarkembah
kaččoj, Gulliver ellendi, čto se oli indejka.
Tojzen ikkunan luona istui ombelija i pidi ruaduo puolvilla. Hänen
lijkkehistä Gulliver arbai, što häi pujoitti nijttie nieglan silmäh.
No nieglua i nijttie hän ei voinut nähtä, nijn ne oldih pienet i
hoikat.
Školassa lapset istuttih skamnjoilla i kir'jutettih. Hyö kir'jutettih
ej nijn, kujn myö - vazemmasta ojgieh, ej nijn kujn arabat - ojgiesta
vazembah, ej nijn, kujn kitajtsat ylähäl'dä alah, a lilliputojn tabah
- vinoh, yhtestä uglasta tojzeh.
Harpattuo vielä kolme kerdua, Gulliver lieni imperatorskojn dvortsan
luo. Dvortsa, kummasta ymbäröj kaksinkerdane sejnä, oli ajvin
Mil'dendon linnan keskellä.
Enzimäzestä sejnästä piäličči Gulliver harpaj, a tojzesta ej
vojnut. Tämä sejnä oli čomennettu erilazilla korgielojlla bašenkojlla.
Gulliver varaj nijdä murendua.
Hän piettyj kahten sejnän välih i rubej duvmajmah, midä hänellä pidäv
ruadua. Dvortsassa händä vuottav iče imperatora, a häi ej voj sinne
piästä.
Midä bä ruadua?
Gulliver myöstiäči jarilleh iččeh zamkah, otti kaksi taburetkua i tuas
lähti dvortsan luo.
Lähestyhyö dvortsan ulgomazen sejnän viereh hän pani yhten taburetkan
keskellä uuliččua i sejzattuj sillä mollemmilla jalloilla. Tojzen
taburetkan häin nosti katoksista piäličči i hilljakkazin laski syväjn
sejnän tojzella puolella, ojgieh dvortsan parkah.
Tämän jal'geh hän hojvah harpai mollemmista sejnistä piäličči -
taburetkalda taburetkalla i ej murendanut ni yhtä bašenkua.
Sijrdelemällä taburetkojda ajvin ielleh da ieleh, Gulliver piäzi
nijdäi Myöten hänen veličestvan pokojojh suaten.
Imperatora parahiksi sillä ajgua pidi omien ministrojn ke voennojda
soviettua. Gulliveran nähtyö, hän käski enämmällä avata ikkunan.
Sovietan zualah Gulliver, tiettäväne, ej vojnut männä. Hän vönyttiäči
pihalla i pani korvan avonasta ikkunua vaste.
Ministrat sillä ajgua obsudittih kyzymystä, konza parasta on zavodie
vojnan vihollizen Blefuskun imperijan le.
Admiral Skajreš Bolgolam novzi omalda kreslalda i sanoj, čto
vihollizen flotta sejzov valmehena i, nägevästi, vajn vuotetah
myödäjstä tuvlda, čtobi napadie Lilliputijan piällä.
Nyt Gulliver ej tirpanut i keskusti Bolgolaman. Hän kyzyj
imperatoralda i ministralda, min tähten ruvetah vojujmah.
Imperatoran luvasta gosudarstvennoj sekretari Rel'dressel' vastaj
Gulliveran kyzymykseh.
Dielo oli nijn.
Sada vuotta tuaksi päjn nygyzen imperatoran dieda, näih aigojh vielä
perindö printsa, huomnes čuajun ajgana murendi jajčän tyl'čästä piästä
i kuoruolla lejkkaj ičellä sormen.
Sillojn imperatora, ruanitun printsan tuatto i nygyzen imperatoran
tuaton tuatto, andoj prikuazan, kumbazessa kiel'di Lilliputijan
eläillä surman kaznin varavolla murennella kejtettylöjdä jajččie
tyl'čästä piästä.
Sijdä suaten kajken Lilliputijan eläjat jaguačettih kahteh lagerih -
tyl'čäpäjzih i teräväpäjzih.
Tyl'čäpäjzet ej tahtottu alistuo imperatoran prikuazalla i paettih
meren tuaksi, sosednjojh Blefuskun imperijah.
Lilliputijan imperatora triebujčči, čtobi blefuskulane imperatora
kaznis paennuzie tyl'čäpäjzie.
No Blefuskun imperatora ej obratinnut vnimanijua sih i otti pagolazet
iččeh luo sluvžbah.
Sijdä suaten Lilliputijan i Blefuskun välillä on ollut keskevdymätön
vojna.
I vot miän moguš'estvennoj imperatora Golbasto Momaren Evlem Gerdajlo
Šefin Molli Olli Goj kyzyv tejl'dä, Mägi-Ihmine, abuo i yhtymäh miän
ke, - nijn lopetti oman paginan sekretari Rel'dressel'.
Gulliver ej vojnut ellendiä, kujn vojbi jajčän tähten vojujja. No
kujn kerran hän andoj kljatvan, čto avttav hejllä, nijn oli valmis
sidä tävttämäh.
15
Blefusku - se on suari, kummasta erojttav Lilliputijasta ylen levie
salmi.
Gulliver ej ole vielä nähnyt Blefuskun suarda. Voennojn sovietan
sovešanijan jal'geh hän mäni meren rannalla, pejttiäči erähän
mägyričän tuaksi i, nostaen pejtto kormanista pejtto truvan, rubej
kaččomah vihollizen flottua.
Okažieči, čto blefuskuntsojlla oli parahiksi vijzikymmendä voennojda
korablie. Loput oldih torgovojt korablit. Gulliver ryömi vähäzen
matkua mägyričäldä edähämmäksi čtobi Blefuskusta päjn ej dogadittajs
händä, novzi jallojlla i lähti imperatoran luo dvortsah.
Sielä hän kyzyj, čtobi hänellä annettajs vejčen arsenalasta jarilleh i
enämmän kajkista luembie nuorie i kajkkejn sangejmbie ravdazie
keppilöjdä.
Čuasun mändyö vozčikat tuodih hebolojlla kanattua, kumbazet oldih miän
steklinän sangevuot, i ravdazet kepit, kumbazet oldih miän sukkien
kuvottavih nieglojh pohodijat.
Gulliver kogo yön istuj oman zamkan iessä: punoi nuorista kanattua i
kiändeli ravdazista keppilöistä kovkkuzie. Huomnekseh männessä
vijzikymmendä nuorua vijenkymmenen kovkun ke oldih valmehet.
Gulliver viskaj nuorat olgupiästä piäličči i lähti randah. Hän hejtti
kamzolan, bašmakat. sukat i harpaj vedeh. Allusta hän kualoj, sen
jal'geh salmen keski kohtan ujčči, sen jal'geh tuas kualoj.
Ej männyt ni puolda čuasuo kujn jo Gulliver
piäzi blefuskuanskojh flotah suaten.
- Ujdaja suari! Ujdaja suari, - kirruttih matrosat, nähtyö veessä
Gulliveran leviet hardiet i suvren piän.
Häi ojendi hejh päjn käet, i matrosat, pöllästyksissä ej tiedäen
ičči"e, ruvettiž hyppimäh korablilojn lajjojlda mereh. Kuin lötöt,
plöčkähtel'dih hyö vedeh i uičettih omah randah.
Gulliver hejtti nuorat olgupiäl'dä, pujoitti jogazen korablin nenäh
kovkkuzen, a toizet nuoran piät sidoj yhteh solmuoh.
Nyt vasta blefuskuantsat ellennettih, čto Gulliver tahtov vijja hiän
flotan.
Kolmekymmendä tuhatta soldattua yhteh ajgah kijnnitettih tetivät i
ammuttih jovzista kolmekymmendä tuhatta strelua Gulliverah. Enämmän
kahtasadua strelua ozattih Gulliveran ihoh.
Pahasti olis kävnyt Gulliveralla, esli kujn hänen peitto kormanissa ej
olis ugodinnut olemah očkie. Hän kerrassa pani ne sil'millä i
vardejčči strelojlda sil'mät.
Strelat tujkettih očkien stjoklie vaste, puvtuttih oččah, ihoh i
levgah. No Gulliveralla ej ollut ajgua täh obrašajja vnimanijua. Hän
kajkella väeplä vedi nuorista, ponnistelieči jallojlla poh'jah, a
blefuskuanskojt korablit ej lekahtuačettu sijasta.
Lopulla Gulliver ellendi, missä on dielo. Hän saj kormanista vejčen i
vuoron peräh lejkkaj juakkeri nuorat, kumbazet piettih korablilojda
kijni muasta. Konza jal'gimäne nuora oli lejkat-gu, korablit ruvettih
häjlymäh veessä i kajkki, kujn yksi, lekahtuačettih Gulliveran jal'geh
Lilliputijan randua kohti.
Ajvin edähämmäksi rannasta lojtoni Gulliver,
i hänen jal'geh ujd'lh blefuskuanskojt korablit i
blefuskuanskojt sluava.
16
Lilliputijan imperatora i kajkki hänen dvora sejzottih rannalla i
kačottih sinne päjn, kunne ujčči Gulliver.
Kerdah hyö nähtih edähänä korablit, kumbazet puoli pyöryzänä kuvna
sijrryttih Lilliputijah päjn. Iččie Gulliverua ei nähty sen tähten
kvjn hän oli korvie myöten veessä.
Lilliputat ej vuotettu neprijatel'skoin flotan tulendua. Hyö oldih
tävvessä uskossa sih, čto Mägi-Ihmine hävittäv sen. A tämä flotta
tävzissä varustuksissa läheni Mil'dendon linnua kohti.
Imperatora prikaži kerätä kaikki voiskat. Gulliver jo edähäl'dä kuvli
trubien iänen. Sillojn hän nosti ylemmäksi nuorien piät, kumbazie
pidi käessä, i lujah kirgaj:
- Eläkkäh Lilliputijan Moguš'estvennoj imperatora!
- Eläkkäh Kuinbus Flestrin! - vastattih hänellä rannasta.
Kujn vajn Gulliver novzi mualla, imperatora käski händä nagradie
kajkilla kolmella vyöllä - sinizellä, ruskiella i zelenäzellä i andoj
hänellä "nardakka" titulan - sen imperijan kajkista korgiemman nimen
(nagruadan).
Tämä oli ennen kuvlumatojn nagruada. Imperatoran pridvornojt juostih
pozdravljajmah Gulliverua.
Vajn yksin admirala Skajreš Bolgolam, kumbazella oli kajkkiedah yksi
zelenäne vyö, ejstäl'diäči kyl'geh i ej sanonut ni sanua Gulliveralla.
Gulliver kumarduači imperatoralla i sidoj kajkki värillizet nijtit
keskimäzeh sormeh. Vyöttiečie nijllä, kujn lilliputtalazet ministrat,
hän ej vojnut.
Tänä päjvänä dvortsassa luaittih Gulliveran čestiksi suvren
pruazdnikan. Kajkin tantsujdih zualoissa, a Gulliver vönyj pihalla i
kaččoj ikkunasta sydämeh.
17
Pruazdnikan loppehuo imperatora tuli Gulliveran luo i objavi
Gulliveralla uvven korgeiman milostin. Hän poručajččov
Mägi-Ihmizellä, Lilliputijan imperijan nardakalla, Lähtie samua
dorogua myöten Blefuskuh i kiskuo siel'dä neprijateljalla jiännyöt
torgovojt i kalansuanda korablit.
Blefuskun gosudarstva, sanoj hän, eli täh suaten kalastannalla i
torgovljalla. Jesli nyt kiskuo hänel'dä kajkki flotta, sen pidäv kaj
keksi ajgua pokorieččie Lilliputijalla, pidäv imperatoralla andua
kajkki tyl'čäpäjzet i tunnustua svjašennoj zakona, kumbazessa sanotah:
"murenna jajččiä terävästä piästä".
Gulliver varovazesti vastaj imperatoralla, čto hän ajvin on valmis
sluvžimah hänen lilliputskojlla veličestvalla, no tävdyv kiel'diäčie
hänen milostivojsta poručenijasta. Hän iče kodvan kandoj čieppilöjdä,
a sen tähten ej voj uskaldua obrattie rabojksi kogonasta rahvas
jovkkuo.
Imperatora ej ni midä sanonut i mäni dvortsah. A Gulliver ellendi,
čto tästä minutasta hän kavottav ijaksi gosudarjan milostin.
Imperatora, kumbane duvmajččov vojttua kogo muailman, ej prosti
nijllä, ken ruohtiv azettuo pojkkizin hänen dorogalla.
Tovestah, sen paginan jal'geh Gulliverua ej ruvettu kuččumah dvoran
luo. Häi yksin käveli zamkan ymbäri, i pridvornojt karetat ej enämbiä
azetuttu hänen kynnyksen luo. Vajn erähičči suvri rahvas jovkko lähti
Mil'dendon veriästä Gulliveran zamkah päjn. Tämä oli blefuskuanskoj
posol'stva, kumbane tuli Lilliputijan imperatoran luo sobimusta
luadimah mirasta.
Kuvzi poslua i kuvzisadua pridvornoida jo kolmatta nedälie elettih
Mil'dendossa. Hyö riijel'dih lillipustkojlojn ministroin ke siidä,
äijango kuldua, žijvattua i lejbiä pidäv Bleefuskun imperatoran andua,
čtobi hot' puoli Gulliveran vedämiä flottua suaha kiändymäh jarilleh.
Mira kahten gosudarstvan välillä lopulla oli zaključittu. Blefuskun
posol'stva soglassieči počti kajkkih uslovijojh i jo oli varuksissa
jarilleh lähtöh rodinalla.
Poslat kummittih sijdä, čto hejllä ni kerdua ej puvttunut nähtä
dvortsassa, hiän flotan vojttajua, Gulliverua.
Ken-lienöv yhtellä poslalla korvah sanonut miksi siändyj imperatora
Mägi-Ihmizen piällä. Sillojn poslat rešittih kävvä zamkah Gulliverua
tijjustamah i kuččuo händä Blefuskun suarella.
Hejllä oli interesno nähtä lähellä Mägi-Ihmistä, kumbazesta hyö nijn
äjjan kuvldih blefusku morjakojlda i Lilliputijan ministrojlda.
Gulliver hyvällä mielellä prijmi vierahan muan gostjat, uskaldi kävvä
hiän rodinalla, a prošajessa hän pidi kajkkie poslojda - hebolojn ke
iččeh kämmenillä i ozutti ičen korgevuolla Mil'dendon linnan.
13
Ehtällä, Konza jo Gulliver rubej muata, hänen zamkan oveh hilljakkazin
kolahutettih.
Gulliver harpaj kynnyksestä piälični i nägi oven iessä kaksi ihmistä,
kumbazet piettih olgupäjllä umbinazie nosilkojda.
Nosilkojlla, barhatnojssa kreslassa, istuj ihmine. Hänen ihuo ej
nägynyt, sen tähten čto hän oli kattuačennut plašalla i očalla oli
veetty šliäppä.
Gulliveran nähtyö, ihmine työndi omat slugat linnah i käski hejllä
tulla jarilleh puolen yön ajgah.
Konza slugat lähtiettih, yö gostja sanoj Gulliveralla, čto hän tahtov
sanuo hänellä vuažnojn tajnan.
Gulliver nosti muasta nosilkat gostjan ke kamzolan kormanjoih i
tuli iččeh zamkah.
Sielä hän salbaj lujah oven i pani nosilkat stolalla.
Sillojn vaste gostja otti oman šuapkan piästä. Gulliver tunzi hänessä
yhten pridvornojn, kumbazen hän ammuin piästi bedasta.
Vielä sih ajgah, konza Gulliver oletteli dvoran luo, hän pettiessä saj
tijjustua, čto tädä pridvornojda pietäh tajnojna tyl'čäpäjzenä,
Gulliver rubej händä puolistamah i imperatoralla dokaži, čto hänen
piällä valehteldih vragat.
Nyt pridvornoj tuli Gulliveran luo, čtobi omasta puolesta, andua
Kuinbus Flestrinalla družeskojda abuo.
- Vaste vajn, - sanoj hän, - tajnojssa sovietassa oli rešitty tiän
oza. Admirala doloži imperatoralla, čto työ prijmijttä ičen luo
vraždebnojn muan poslojda i ozutitta hejllä omalda kämmenel'dä miän
linnan. Kajkki ministrat trebujjah tiän kaznimista. Yhtet predlagajjah
polttua sivn talon, ymbäröjen sen kaksikymmen tuhandizella armijalla;
tojzet - otravie tiät, kastaen juadulla tiän vuattiet; kolmannet -
kuolettua näl'gäh. I vajn gosudarstvennoj sekretari Rel'redressel'
sovetujčči jattiä elämäh, no puh- kata tejllä mollemmat sil'mät. Hän
sanoj, čto sogiena olemine ej vähennä vägilöjdä, a vielä enämmällä
liziäv tejllä hrabrostie, sen tähten kujn ihmine, kumbajne ej näe
opasnostilojda, ni midä muailmassa ei varua. Loppuen lopuksi miän
imperatopa soglassieči Rel'dresseljan duvmah i prikaži jo huomena tiät
sovata teräviksi terennettylöillä strelojlla. Jesli vojtta, pejtykkiä,
a mivlla pidäv lähtie tiäl'dä pojs nijn že pejtočči, kuin i tulin.
Gulliver hilljakkazeh kandoj oman gostjan oven tuaksi, missä jo händä
vuotettih slugat, a iče, kodvua duvmajmatta, rubej varustuačemah
pagoh.
19
Od'jalan ke kajnalossa Gulliver mäni rannalla. Hilljakkazeh hän
hijvoj guavanih, missä juakkerissa sejzoj lilliputijalane flotta.
Guavanissa ni kedä ej ollut. Gulliver valličči kajkista suvremman
korablin, sidoj sen nenäh nuoran, pani sijh oman kamzolan, od'jalan, i
bašmakat, a sen jal'geh nosti juakkerin i vedi korablin ičen ke
mereh. Hilljakkazeh, varatessah pläjskyttiä, hän kualoj keski salmella
suaten i ielleh lähti ujdamah.
Hän ujčči sinne päjn, mistä ej ammujn toj voennojt korablit, —
Blefuskuo kohti.
Piästyhyö suareh suaten, hän pani korablin juakkerih, pani piällä
kamzolan, bašmakat jalgojh i astuj Blefuskun stolitsah.
Pienet bašnjat losnittih kuvn valossa. Kajkki linna vielä magaj,
i Gulliver" ej tahtonut nostattua eläie. Häi vieri linnan sejnän
luo, kiärieči od'jalah i uinoi.
Huomneksella Gulliver jurytti linnan vorottojh i käski stražan
načal'nikalla sanuo imperatoralla sijdä, čto Mägi-Ihmine on tullut
hänen vladenijah.
Stražan načal'nikka sanoj tästä gosudarstvennojlla sekretarilla, a se
imperatoralla. Blefuskun imperatora kajken oman dvoran väen ke tuli
Gulliveralla vastah.
Vorotojlla kajkki miehet hypättih hebozien sellästä, a imperatritsa i
hänen duamat lähtiettih karetojsta.
Gulliver viruttuači Muah, čtobi tervehtiä blefuskuanskojn dvoran. Hän
kyzyj razrešenijua kaččuo suarda, no ni midä ej sanonut omah
pagenemizeh näh Lilliputijasta. Imperatorat i ministrat duvmajdih, čto
Mägi-Ihmine nijn prosto tuli hiän luo gostih, sen tähten kujn händä
poslat priglasittih.
Gulliveran čestiksi oli luaittu dvortsassa suvri pruazdnikka. Häneh
varojn tapettih äjjan razvazie häkkilöjdä i bokkolojda, a konza tuas
tuli yö, händä jatettih pihalla, sen tähten kujn Blefuskussa ej ollut
ni yhtä taluo, kumbazeh hän olis mahtunut.
Hän tuas vieri linnan sejnän viereh i kattuači lilliputskojh
tilkulojsta luaittuh od'jalah.
20
Kolmeh päjväh Gulliver käveli kajken Blefuskun imperijan, kaččoj
linnat, usad'bat i kylät. Joga pajkassa hänen jallessä juostih
rahvasjovkot, kujn i Lilliputijassa.
Blefuskun eläien ke paista oli hänellä kebie, sen tähten, kujn
blefuskulazet tietäh lilliputijan kielen ej pahemmin, kujn Lilliputat
blefuskuanskojn kielen.
Kävellessä madalie meččie, pehmielöjdä nurmilojda i kajdojda dorogojda
myöten, Gulliver tuli suaren tojzella vastakkazella rannalla. Sielä
hän istuoči kivelläoi rubej duvmajmah sijdä, midä hänellä nyt ruadua:
jiähä-go Blefuskun imperatoralla sluvžbah, vajn kyzyö-gö Lilliputijan
imperatoralda proskennjua. Jarilleh kiändyö omalla rodinalla hän ej
enämbiä nadejččiečennut.
I kerdah lojttuo meressä hän dogadi min-lienöv mustan, se kujn pohodis
kallivoh ili suvren meri žijvatan sel'gäh.
Gulliver hejtti bašmakat i sukat i lähti kualamalla kaččomahg mi sielä
on mojne. Terväh hän ellendi, čto tämä ej ole kallivo. Kallivo ej
ejstys randah novzu veen ke. Tämä ej ni žijvatta ole. Kajkkejn
vernojmbi, se on kuadynut veneh.
Gulliveran syväjn rubej läpättämäh. Hän kerrassa mujsti, čto hänen
kormanissa on podzornoj truba, i nosti sen sil'millä. Nijn, tämä oli
veneh. Kajt, burja rivhtaj sen mittyzestä-tahto korablista i toj nämih
randojh.
Gulliver juostolla juoksi Blefuskuh i kyzyj imperatoralda
kaksikymmendä kajkista suvrinda korablie, čtobi tuvva veneh randah.
Imperatoralla oli interesno kaččuo mojzeh suvreh veneheh, kumbazen
Mägi-Ihmine lövdi meressä. Hän työndi korablit sidä tuomah i prikaži
omilla kahtella tuhannella soldatalla avttua Gulliveralla sidä Mualla
vediä.
Pikkarazet korablit tuldih suvren venehen luo, tartutettih sijh
krjučkät i ruvettih vedämäh sidä randah ičellä jallessä. A Gulliver
ujčči venehen jallessä i ähki sidä käellä. Lopulla se jurskähti randah
nenälläh. Tässä kaksi tuhatta soldattua yhtessä tartuttih veneheh
kriepitty- löh nuorih i avutettih Gulliveralla vediä sidä veestä.
Gulliver kaččeli venehtä joga puolelda. Sen kohendamine oli
kebie. Ajrolojda vajn ej ollut. Gulliver ruadoj kymmenen päjviä
huomneksesta ehtäh suaten. Hän vesti ajrot i typičči venehen
poh'jan. Ruavon ajgana tuhannet blefuskuantsojda sejzottih hänen
ymbärillä i kačottih, kujn Mägi-Ihmine kohendav Mägi-venehtä.
Konza kajkki lieni valmeheksi, Gulliver mäni imperatoran Luo,
sejzattuj hänen edeh yhtellä polvella i sanoj, čto jo huomena tahtojs
lähtie matkah, esli hänen veličestva andav luvan jattiä suaren. Hän
oli jo ammujn atkalojnnut perehtä i tovarišoida i nadejččiečov, čto
merellä yhtyv korablih, kumbane vedäv händä rodinalla.
Imperatora probujčči pagizuttua Gulliverua jiämäh hänen luo sluvžbah,
uskaldaen hänellä moni luguzie nagradojda i muvttumattoman milostin,
no Gulliver ej tahtonut jiähä i sejzoj omalla. Imperatoralla pidi
soglassiečie.
Tiettäväne, hänellä himotti jattiä ičen luo sluvžbah Mägi-Ihmizen,
kumbane yksin vojs hävittiä neprijatel'skojn armijan ili flotan. No
vajn kujn Gulliver jiäs Blefuskuh elämäh, nijn tämä nepremenno vizovis
suvren vojnan Lilliputijan ke. Jo monie päjvie tuaksi päjn Blefuskun
imperatora saj Lilliputijan imperatoralda pitkän kir'jazen, kubmazessa
triebujččov työndiä jarilleh Mil'dendoh paennutta Kuinbus Flestrinua,
sidohuo hänen käet i jallat.
Blefuskuanskojt ministrat kodvan duvmajdih sijdä, kujn vastata
kir'jazeh. Lopulla, kolme päjväzen duvmajnnan jal'geh, hyö
kir'jutettih vastavuksen.
Hiän kir'jazessa oli sanottu, čto Blefuskun imperatora privetstvujččov
omua tovariš'ua i vellie, Lilliputijan imperatorua Gol'basto Momaren
Evlem Gerdajlo Šefin Molli Olli Gojda, no kiännyttiä hänellä Kuinbus
Flestrinua ej voj, sen tähten kujn Mägi-Ihmine juvri vajn kunne-lienöv
ajoj suvrella korablilla. Blefuskun imperatora pozdravljajččov omua
mielehistä vellie i iččie piäzemizen ke lijojsta huolista i suvrista
rashodojsta.
Tämän kir'jazen työndähyö, blefuskuanuat ruvettih kijrehellä
varustamah Gulliverua dorogah. Hyö tapettih kolmesadua lehmiä, čtobi
vojdella veneh razvalla, i annettih purjehiksi i snuastilojksi puolet
gosudarstvan nuorista i paltinasta.
Gulliver pani veneheh äjjan häkkilöjdä i bokkolojda, a sen lizäksi
otti dorogah kuvzi eläviä lehmiä i sen že verran lambahie bokkolojn
ke.
24 päjvänä sentjabrjan kuvda 1701 vuodena, kuvzi čuasuo huomnesta
Gulliver nosti purjehen i jatti Blefuskun suaren.
21
Veres tuvli pöngötti purjehta i ajoj venehtä avonazeh mereh.
Konza Gulliver kiändyj, čtobi jälgimäzen kerran kačahtua
blefuskuanskojn suaren madalih randojh, hän ej nähnyt muvda ni midä,
kujn veen i tajvahan.
Suari kadoj, kujn rovno ni konza sidä ej ni ollut. Yöksi Gulliver
tuli erähän pienen kallivon luo, kumbazelda elettih vajn edenöjt
(ulitkat).
Ne oldih ajvin tovellizet edenöit, mittymie Gulliver nägi tuhanzie
kerdojda omalla rodinalla. Lilliputskojt i blefuskuanskojt hanhet
oldih vähästä pienemmät näjdä edenöjlöjdä.
Tiälä, suarella, Gulliver illasti, magai yön i huomneksella lähti
ielleh, ottaen oman kormani kompasan mugah napravlenijan
severo-vostokkah.
Hän nadejččieči lövdiä sielä elettävie suarilojda libo vastata
korablin.
No mäni päjvä, a Gulliver oli endizelläh yksin avonazessa meressä.
Ej nägynyt ni korablie, ni kallivuo, ni tarkojn lindulojda.
Tuvli erähičči kohizi purjetta vaste, erähičči kogonah tyvnistyj.
Konza purjeh oli vällällä i kiärieč mačton ymbärillä, kujn ribu,
Gulliver istuočči ajrolojh. No jugie oli sovdua pienillä
sobimattomilla ajrolojlla.
Gulliver terväh väzyj - hän jo rubej duvmajččemah, čto hän ni konza ej
enämbiä näe rodinua, i suvrie ihmizie. I kerdah kolmandena matka
päjvänä, vijen čuasun ajgana päjvällä hän dogadi edähänä purjehen,
kumbane ejstyj, lejkaten hänen matkan napravlenijan.
Gulliver rubej ringumah, no vastavusta ej ollut, - händä ej kuvldu.
Korabli ajoj sijričči.
Gulliver rubej raviembah sovdamah. No korablin i hänen väline matka
ej pienennyt. Korablissa oldih suvret purjehet, a Gulliverilla
purjeh pienistä palazista ičen luadimat ajrot.
No, Gulliveralla ozaksi tuvli tyvnistyj, i korabli hejtti pagenemizen
venehestä.
Gulliver sovdi, ej hejtellen sil'mie purjehista. I kerdah korablin
mačtalla vilmahtuači flaga. Pavkahti puvškan ammunda.
Venehen dogadittih.
26 päjvänä sentjabrja kuvda, kuvzi čuasuo ehtällä Gulliver novzi
korablin kannella.
Se oli anglijskoj torgovoj korabli, kumbane myöstyöči japonijasta. Sen
kapitana, Džon Bidl' Deptfordasta, okažieči hyväksi ihmizeksi i
opitnojksi morjakaksi. Hän hyvin prijmi Gulliveran i andoj hänellä
udobnojn kajutan. A konza Gulliver lebiäči, kapitana rubej kyzelemäh
händä, mistä päjn i kunne hän mänöv.
Gulliver lyhykkäzesti saneli hänellä omista
priključenijojsta.
Kapitana vajn kačahti häneh i abiesti häjlähytti piällä.
Gulliver ellendi, čto kapitana ej usko hänellä i pidäv händä ihmizenä,
kumbane on mänettänyt tolkun (mielen).
Sillojn Gulliver, sanan virkamatta, nosti omista kormanilojsta
Lilliputijalazie lehmie i lambahie tojne tojzen jal'geh i pani ne
stolalla.
Lehmät i lambahat levittih stolua myöten kuin nurmie myöten.
Kapitana kodvan ej vojnut tulla iččeh izumlenijasta.
Nyt hän vaste uskoj, čto Gulliver pagizi hänellä pravdua.
Tämä on muailmassa kajkista paras istorija! - kirgaj kapitana.
22
Kajkki Gulliveran loppu matka oli tävzin lykykäs, esli ej ottua luguh
yhtä vahinguo. Korabel'nojt rotat viedih hänen lilliputijalazesta
kar'jasta yhten lambahan.
Oman kajutan ravosta Gulliver lövdi sen paljahaksi syövyt luvhuot.
Kajkki tojzet lambahat i lehmät jiädih tervehiksi i koskemattomiksi,
hyö hyvin kestettih pitkän matkajlu ajjan. Matkalla Gulliver syötti
hejdä pieniksi hienonnetujlla i veessä livotetujlla suharilojlla.
Korabjoli tuli Anglijan randojh tävzillä purjehilla.
13 päjvänä apreljan kuvda 1702 vuodena Gulliver laskieči pordahie
myöten rodnojh randah i terväh kabadi oman najzen tyttären Bettin i
pojjan Džonnin.
Nijn lykykkähästi loppiečettih korabel'nojn vračan čudesnojt
priključenijat i Lilliputijan muassa i Blefuskun suarella.